Thomas L. Friedman Svijet je ravna ploča




Yüklə 1.2 Mb.
səhifə5/26
tarix23.02.2016
ölçüsü1.2 Mb.
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   26

Sila koja je pretvorila svijet u ravnu ploču br. 3

Softver za integraciju radnoga procesa

Hajd'mo na ručak: Neka tvoja aplikacija razgovara s mojom

Scotta Hytena, izvršnog direktora kompanije Wild Brain, vrhunskog studija za animaciju u San Franciscu koja proizvodi crtane i ostale filmove za Disney Studio i ostale, upoznao sam zimi 2004. godine na sastanku u Silicijskoj dolini. Sastanak je zakazao investicijski kapitalist John Doerr, kako bi testirao ideje iz ove knjige na nekoliko kompanija koje je podržavao. Hyten i ja doista smo se odmah sporazumjeli i počeli intenzivno komunicirati, možda zahvaljujući činjenici što je poslušao moje argumente a potom odmah napisao elektronsku poruku koja je glasila: "Siguran sam da je u Magellanovo doba bilo mnogo teologa, geografa, i ostalih mudraca koji su želeli da svijet opet bude ravna ploča. Ja znam da je svijet ravna ploča, i hvala za podršku."

To je bio moj čovjek, za moj ukus i srce.

Kada sam ga zamolio da razradi svoju ideju, Hyten mi je objasnio kako se danas stvaraju animirani filmovi kroz lančani sustav globalne razmjene. Ja sam odmah shvatio zašto je i on zaključio kako je svijet ravna ploča. "U kompaniji Wild Brain", rekao je, "mi proizvodimo iz ničega nešto. Učimo kako iskoristiti svijet kao ravnu ploču. Mi mu se ne odupiremo. Mi ga iskorištavamo."

Hyten me je pozvao da pogledam kako se producira segment crtanog filma kako bih shvatio koliko je ustvari svijet ravan, pa sam to i učinio. Serija na kojoj se radilo kada sam se pojavio zvala se Heroji iz Higglytowna, za Disney Channel. Bila je inspirirana običnim ljudima koji su se pokazali herojima 11. rujna. Higglytown "je tipično malo mjesto iz pedesetih godina", rekao je Hyten. "To je Pleasantville. A mi izvozimo produkciju tog američkog gradića po svijetu – doslovno i simbolično. Temelj priče jest da je svaka osoba, svaki obični čovjek koji živi svoj život, heroj u svom malom gradu – od učitelja do raznosača pizze."

Taj sve-američki program je rezultat proizvodnje globalnog lanca suradnje i razmjene. "Sekcija za snimanje", objašnjava Hyten, "locirana je blizu umjetnika, obično u New Yorku ili Los Angelesu, dizajn i režija rade se u San Franciscu, mreža scenarista se nalazi u svojim domovima (na Floridi, u Londonu, New Yorku, Chicagu, Los Angelesu i San Franciscu), a animacija likova izvodi se u Bangaloreu s obradom u San Franciscu. Za ovaj program upošljavamo osam timova u Bnagaloreu koji paralelno rade s osam različitih pisaca. Takva učinkovitost omogućila nam je da ugovorimo posao s pedeset "zvijezda" za dvadeset i šest epizoda. Takve interaktivne sekcije snimanja/pisanja/animacije omogućuju nam da snimimo umjetnikov cijeli program u manje od pola dana, uključujući i nebrojene revizije animacije i teksta. Snimamo dva glumca tjedno. Primjerice, prošli smo tjedan snimili Anne Heche i Smokeya Robinsona. Tehnički to izvodimo preko interneta. Imamo VPN (virtualnu privatnu mrežu) koja je sastavljena od računala u našim uredima i od nečega što zovemo "piščevim loptama", odnosno posebnih laptopa koji se mogu spojiti na bilo kakvu cat-5 eternet vezu ili na bežičnu širokopojasnu mrežu u njihovom "polju". Jednostavnim upisivanjem zaporke, taj VPN nam omogućuje da međusobno imamo uvid u sve sadržaje upisane u laptop, zvučne zapise, snimke pojedine sekcije, scenarije koji se pišu u tom času, i sve animirane crteže i skice što ih autori stvaraju na bilo kojoj lokaciji. Stoga će i za vas najlakši način promatranja cijelog procesa biti da vam pošaljemo jednu takvu "loptu". Povežete se kod kuće, u uredu, u većini hotelskih soba, ili odete u svoj lokalni kafić Starbucks (a svi oni imaju bežični širokopojasni internetski dostup), upišete zaporku, stavite na glavu slušalice za redukciju buke, i možete slušati, gledati, čitati i komentirati našu seriju. "Sharon, možete li malo više istaknuti ovu liniju radnje?" Potom, tijekom produkcijskog rasporeda za emisiju koji traje jedanaest tjedana, možete se logirati 24 sata dnevno i provjeriti kako napreduje produkcija dok sunce zalazi nad pojedinim dijelovima kugle zemaljske. Tehnički gledano, "lopta" vam treba samo za takve sesije. Za dnevna izvješća ili uredničke komentare u tom proizvodnom ciklusu, možete koristiti običan laptop.

Od tog je vremena Hyten napustio Wild Brain, ali drago mi je da sam ga onoga dana posjetio, jer je kompanija slikovit primjer sljedećeg sloja inovacija, nove sile koja pretvara svijet u ravnu ploču a uslijedila je nakon faze Berlinski zid – Windowsi – Netscape. Pad Berlinskog zida je bio glasni povijesni događaj koji nitko nije propustio. Netscapeov izlazak na burzu je također bio prilično odjeknuo. Ali, uspon i integracija softvera za integraciju radnoga procesa je bila tiha revolucija o kojoj mnogi nisu imali pojma da se zbiva. Kristalizirala se sredinom i u drugoj polovici 1990tih, a kad se to dogodilo, imala je isto tako dubok utjecaj na svijet kao i prva dva izravnjivača. Omogućila je mnogim ljudima na mnogim mjestima da dizajniraju, izlažu, upravljaju i surađuju oko poslovnih podataka kojima se prije manipuliralo ručno. Posljedica toga je bila da se rad počeo prelijevati unutar i između kompanija i kontinenata, brže no ikada prije.
Da bismo stigli do te točke, mnoštvo se novih softverskih inovacija nakupilo na ramenima ranijih inovacija. Eto kako se razvijala revolucija (work flow revolution) softvera za integraciju radnoga procesa: nakon što se srušio zid, i nakon što su PC-ji, Windowsi i Netscape pretraživač omogućio ljudima da se povežu s drugima kao što to nikad prije nisu činili, svim tim povezanim i umreženim ljudima nije trebalo mnogo vremena da požele učiniti nešto više od slanja elektronske pošte, instant poruka, slika i glazbe preko internetske platforme. Ljudi su tada počeli oblikovati stvari, crtati ih, stvarati, prodavati, kupovati, pregledavati inventar, izrađivati tuđe porezne prijave, komentirati tuđe roentgenske slike s druge strane zemaljske kugle. Ljudi su željeli sve te stvari moći raditi na bilo kojem mjestu i s bilo kojeg računala – bez ikakvih barijera, bešavno.
Prvi veliki proboj u razvoju softvera za integraciju radnoga procesa je zapravo bila kombinacija PC-ja i e-mail-a. Sjećate se, prije širenja računala i interneta, integracija radnoga procesa se sastojala u tome što je odjel za prodaju primao narudžbu preko telefona, prenosio ju u odjel za isporuku, koji je slao proizvod, a potom je netko iz odjela za isporuku odlazio u odjel za naplatu s komadom papira i upućivao tamošnje službenike da trebaju poslati račun kupcu. Ali, kao posljedica inovacija koje su unijeli Windowsi-PC-Netscape, poslovni je proces napravio golemi skok naprijed. Odsjek za prodaju je preuzimao narudžbe telefonski ili e-mailom, unosio ih u računalni sustav, elektroničkom poštom slao narudžbu odjelu za isporuku unutar kompanije, a potom je taj odjel isporučivao proizvod kupcu i istovremeno, automatski ispostavljao kompjutorizirani račun.

Drugim riječima, Windowsima opremljen PC je pružao svakome u uredu mogućnost stvaranja i manipuliranja digitalnog sadržaja – u obliku riječi, podataka, slika. Svima su sada ti podaci bili na dohvat prstiju i tipkovnica, što je bio velik skok naprijed u odnosu na papir i pisaći stroj. A, kada cijeli ured koristi isti hardver, softver i isti sustav elektroničke pošte, moguće je biti još produktivniji, time što digitalni sadržaj bez ikakvih problema kruži uredom, kompanijom, od odjela do odjela. Ali osamdesetih i ranih devedesetih godina, kompanije često puta nisu koristile isti softver i hardver. Kompanije su istalirale računalne sustave komad po komad, pa su birale jedan softver koji je bio na glasu kao dobar za knjigovodstvo, drugi za nadzor nad invenatom, a treći za elektroničku poštu. Tako je često puta odjel za prodaju koristio Microsoft, a odjel za inventar Novell ili IBM, pa stoga nisu mogli međusobno komunicirati. I tako posao nije tekao onako lako kako je mogao.

Često zaboravljamo da je industrija softvera započela s radom kao loše vatrogasno društvo. Zamislimo grad u kojem svaki kvart ima različite priključke kojim se vatrogasne cijevi spajaju s hidrantima. Sve je bilo u redu ako je vatrogasna služba iz susjedstva mogla spriječiti požar u vašoj kući. Ali kada je požar postao prevelik, trebalo je pozvati vatrogasce iz susjedstva, no oni su bili beskorisni jer nisu mogli priključiti svoje cijevi na vaše hidrante.

Da svijet postane ravna ploča, svi odjeli vaše kompanije, prodaja, marketing, proizvodnja, naplata, inventar – morali su biti sposobni za komunikaciju, bez obzira na to koje su sprave i softver koristili. Da svijet doista postane ravna ploča, svi vaši sistemi morali su postati kompatibilni sa sistemima bilo koje druge kompanije. A to je značilo da se vaš odjel morao spojiti sa odjelom za inventar vašeg dobavljača, a taj se odjel pak morao bez barijera moći spojiti na dobavljačevog dobavljača, a to je bila tvornica u Kini. Na taj način, kada ste prodali neki proizvod, on se automatski slao iz skladišta vašeg dobavljača, dobavljačev dobavljač automatski je proizvodio drugi primjerak istog proizvoda, a račun se automatski ispostavljao vaš odjel za prodaju. Različiti kompjutorski sustavi i softverske aplikacije tri posve različite kompanije trebali su biti kompatibilni kako bi radni proces mogao teći bez barijera.

Kasnih devedesetih godina, softverska je industrija počela reagirati na potražnju svojih mušterija. Tehnološke kompanije, uz veliku pozadinsku muku i brojne pokušaje i pogreške, započela je s izradom općenitijih mrežnih standarda, s integriranijim digitaliziranim "vodoinstalaterstvom" i protokolima, tako da svatko može priključiti svoj hose*, svoju softversku aplikaciju, na svačiji hidrant.

Bila je to tiha revolucija. Tehnički, to je omogućio razvoj novog jezika za opis podataka, tzv. XML, i srodnog transmisijskog protokola pod imenom SOAP. IBM, Microsoft i brojne druge kompanije pridonijele su razvoju XML-a i SOAP-a, i oba su jezika postala popularni standardi interneta. XML i SOAP stvorili su tehničke temelje za interakciju softverskih programa, a to je pak bio temelj za radni proces utemeljen na umreženju. Ti su programi omogućili da različiti softverski programi mogu razmjenjivati digitalizirane podatke, riječi, glazbu i fotografije, tako da ih potom mogu oblikovati, crtati, manipulirati, uređivati, preuređivati, skladištiti, objavljivati i transportirati, bez obzira na to gdje ljudi fizički sjede ili pomoću kojih su kompjutorskih sprava povezani.

Jednom kada se stvorio takav tehnološki temelj, sve je više ljudi počelo pisati softverske programe za sve različitije oblike radnog procesa. Wild Brain-u bili su potrebni programi za proizvodnju animiranih filmova a da je pri tome njegov proizvodni tim razbacan po cijelome svijetu. Boingu su bili potrebni kako bi pomoću kompjutorskih sustava nabave njegove zrakoplovne tvornice u Americi konstantno mogle dostavljati rezervne dijelove najrazličitijim zrakoplovnim mušterijama, bez obzira iz koje zemlje dolazile narudžbe. Liječnicima su trebali kako bi se roentgenska slika napravljena u Bangoru mogla pročitati u bolnici u Bangaloreu, a da liječnik u Maineu nikada ne mora razmišljati o tome kojim se kompjutorima služi indijska bolnica. A mami i tati su trebali kako bi njihov softver za elektronsko bankarstvo, elektronsku trgovinu, poslovnu elektroničku poštu i tablične prikaze, s radnog mjesta mogli preseliti na svoje laptope kod kuće i kako bi mogli komunicirati s bazama u svojem uredu. Kada su se svačije aplikacije počele spajati s aplikacijama svih drugih, a za ostvarenje toga bilo je potrebno nekoliko godina i mnogo tehnoloških poboljšanja i imaginacije, radni je proces počeo teći kao nikad dotad. Štoviše, on se mogao razlomiti i podijeliti kao nikad dotad, i biti odaslan na sve četiri strane svijeta. A to je značilo da radni proces može teći kud god je trebalo. I upravo je sposobnost kojom su aplikacije mogle razgovarati s drugim aplikacijama, a ne samo sposobnost da ljudi međusobno razgovaraju, omogućila prebacivanje posla u druge krajeve svijeta. Zahvaljujući raznim mrežnim uslugama vezanim za radni proces, kaže Craig Mundie, glavni tehnološki direktor iz Microsofta, "industrija je stvorila globalnu platformu za globalnu radnu snagu – ljudi i računala."

Golema mreža podzemnih cijevi koja je omogućila sav taj radni sliv bila je vrlo razgranata. Ona uključuje sve internet protokole prethodnoga razdoblja, poput TCP/IP i drugih, koji su omogućili pretraživanja, elektroničku poštu i mrežne stranice. Ona obuhvaća i nova sredstva poput XML-a i SOAP-a, koji su mrežnim aplikacijama omogućili da komuniciraju bez barijera, ali ona uključuje i softverske aplikacije zvane "middleware", koje služe kao posrednici između nevjerojatno različitih aplikacija. Bit tih tehnologija bila je golema inovacijska korist. One su bitno smanjile trenje između kompanija i aplikacija. Umjesto da svatko kontrolira svoj priključak za vatrogasni hidrant, te su aplikacije izjednačile sve priključke i hozes*, a time su stvorile mnogo veće tržište koje se proteglo na sve kvartove u svijetu. Kompanije su se od tada počele natjecati u kvaliteti izrade hose*, pumpe i vatrogasnog vozila. Odnosno, počele su međusobno konkurirati oko toga tko će stvoriti najkorisnije i najprivlačnije aplikacije. Voditelj jedinice za strateško planiranje IBM-a, Joel Cawley, rekao je: "Standardi ne eliminiraju inovaciju, oni vam samo omogućavaju da se usredotočite. Oni vam omogućavaju da se usredotočite na to u čemu leži prava vrijednost, a to je obično sve ono što možete nadograditi na standard."

Do toga sam i sam došao kada sam pisao svoju prošlu knjigu. Kada se Microsoft Word etablirao kao globalni standard, rad je mogao lakše protjecati među ljudima s različitih kontinenata, jer smo svi počeli pisati na istim ekranima, u biti s istim softverskim zaglavljima. Kada sam 1988. godine radio na svojoj prvoj knjizi, Od Beiruta do Jeruzalema, jedan sam dio slobodne godine proveo na Srednjem istoku. Bilješke sam morao zapisivati pomoću olovke i papira, kao što je to bilo u doba prije laptopa i prije Microsofta. Kada sam pisao svoju drugu knjigu, Lexus i stablo masline, godine 1998. posljednje revizije teksta morao sam obavljati iza recepcijskog stola jednog švicarskog hotela u Davosu u njemačkoj verziji Microsoft Worda. Nisam mogao razumjeti ni jednu jedinu riječ, ni jednu komandu i funkciju, jer su softverska zaglavlja bila na njemačkom. Ali do 1998. već sam se toliko naviknuo na Microsoftov program Word, i na to gdje se nalaze pojedine ikone na ekranu da sam mišem mogao pronaći svoj put pri obradi teksta u njemačkoj verziji programa, i engleskim slovima na njemačkoj tipkovnici utipkati korekcije. Općeprihvaćeni standardi predstavljaju veliku silu "izravnanja" svijeta, jer prisiljavaju ali i oslobađaju ljude da komuniciraju i da stvaraju inovacije na široj platformi.

Moj drugi omiljen primjer za istu stvar je PayPal, koji je eBayu omogućio stvaranje elektronskog sajma. PayPal je sistem trensfera novca utemeljen 1998. godine kako bi omogućio C2C (customer-to-customer) transakcije među mušterijama, poput kupca i prodavača koji su se našli na eBayu. Prema mrežnoj stranici ecommerce-guide.com, kada koristimo PayPal, svatko tko ima adresu elektronske pošte može poslati novac bilo kome tko ima adresu elektronske pošte, bez obzira na to ima li primatelj PayPal ili ne. Kompaniju PayPal se ne tiče da li se komercijalna transakcija izvela. Ako netko u uredu organizira proslavu za nekog drugog, i ako svatko treba doprinijeti svoj dio novca, svi to mogu učiniti preko PayPala. U stvari, organizator može svakome poslati PayPal podsjetnik elektronskom poštom s jasnim instrukcijama kako da to plati. PayPal, tvrdi se na stranici ecommerce-guide.com, prihvaća novac od naručitelja na tri načina: tako da tereti naručiteljevu kreditnu karticu za neku transakciju (to je plaćanje), tako da tereti tekući račun za plaćanje, ili pak odbijajući svotu s našeg računa na PayPalu koji smo napravili tako da smo PayPalu poslali ček s određenim iznosom. Primatelj novca može koristiti novac na svom računu za online narudžbe i plaćanja, PayPal mu može čekom isplatiti iznos, ili može od PayPala zahtijevati da mu prebaci novac izravno na tekući račun. Uspostava PayPal računa je jednostavna. Kao uplatitelj, sve što morate učiniti jest upisati svoje ime, svoju adresu elektronske pošte, informaciju vaše kreditne kartice, i adresu za obračun na vašoj kreditnoj kartici.

Sve te kompatibilne bankarske i elektronsko komercijalne funkcije tako su drastično "sravnile" internetsko tržište da je to zaprepastilo i sam eBay. Prije no što je postojao PayPal, objašnjavao mi je direktor eBaya Meg Whitman, "ako sam poslovao preko eBaya godine 1999. jedini način kojim sam Vam mogao platiti kao kupac bilo je putem čeka ili narudžbenicom, ili novčanom transakcijom preko banke. a Ako ste primjerice bili premali trgovac da biste se kvalificirali za dobivanje računa preko kreditne kartice, za Vas nije postojao elektronski način slanja novca. PayPal je omogućio ljudima, pojedincima, da prihvaćaju kreditne kartice. Vama kao pojedincu koji nešto prodaje, na eBayu mogao sam platiti preko kreditne kartice. To je stvarno izravnalo polje interakcija, i srušilo barijere u trgovini." Ustvari to je bilo toliko dobro da je eBay kupio PayPal, ali ne na temelju preporuka investicijskih bankara s Wall Streeta, već na preporuku svojih korisnika.

"Jednog smo se dana probudili", kaže Whitman, "i shvatili da 20 posto ljudi na eBayu govori "prihvaćam PayPal, molim Vas da mi platite na taj način." A mi smo se pitali: "Tko su ti ljudi i što rade?" Isprva smo se borili protiv toga i pokrenuli vlastitu uslugu koju smo zvali Billpoint. Napokon, u srpnju 2002., nalazili smo se na eBay konvenciji, a bubnjevi u hodniku bili su zaglušujući. Naši korisnici su nam govorili: "A da se vi momci prestanete tući? Mi želimo imati standard – i, usput rečeno, već smo ga izabrali: on se zove PayPal, i mi znamo da bi vi momci iz eBaya željeli da to bude Vaš standard, ali on nije vaš nego njihov." I tada smo shvatili da moramo kupiti tu kompaniju, jer je već postala standard, a taj standard nije bio naš... To je najbolja akvizicija koju smo ikada napravili."

Evo kako sam napisao upravo spomenuti odlomak: poslao sam svoje bilješke telefonskog intervjua Meg Whitman s mog Dell laptopa na svoj uredski Dell kompjutor, priključio sam svoju DSL vezu i mišem kliknuo na AOL, na kojem koristim Google da pronađem mrežnu stranicu koja će mi objasniti kako funkcionira PayPal, a Google me usmjerio na ecommerce-guide.com. Snimio sam definiciju sa stranice ecommerce-guide.com, koja je bila napisana kao tekst datoteka s izvjesnim dostupnim fontovima, a potom sam je kopirao u svoj Microsoft Word, koji je taj tekst automatski pretvorio u Word dokument, a taj sam dokument iskoristio za pisanje ovog odlomka na mom desktop kompjutoru. I to je protok rada, i to je dio radnog procesa! A najznačajnije u svemu tome nije što ja imam te sredstva za protok rada, već što ta sredstva, zajedno sa svim ostalim cijevima za transmisiju i protokolima kojim se mogu bilo gdje priključiti i krenuti na posao, danas već imaju nebrojeni ljudi u Indiji, Kini, Brazilu i Timbuktuu.

Kuda sve to ide? Sve će više dijelova radnog procesa biti automatizirano. U sljedećoj fazi mrežnih usluga za protok radnog procesa, evo kako ćete dogovarati pregled kod zubara: Mikrofonom ćete instruirati svoj kompjutor da dogovori pregled. Vaš će kompjutor automatski prevesti vaš glas u digitalnu naredbu. Automatski će pregledati vaš kalendar kako bi utvrdio slobodni termin, i ponudit će Vam tri termina na izbor. Vi ćete mišem izabrati jedan od ponuđenih termina. Tjedan dana prije pregleda, zubarev kalendar će vam automatski poslati elektronsku poruku da Vas podsjeti na termin pregleda. A večer prije termina, telefonski ćete dobiti glasovnu poruku koju je napravio kompjutor, da Vas ponovno podsjeti na pregled.

Da bi protok rada mogao doći u tu sljedeću fazu, i postići povećanu produktivnost, "treba nam sve više zajedničkih standarda", tvrdi IBM-ov strateški planer Cawley. "Prvi krug osnovnih standarda koji se pojavio s internetom odnosio se na osnovne podatke, kako reprezentirati broj, kako organizirati datoteke, kako prikazati i čuvati sadržaje i kako dijeliti i razmjenjivati informacije. To je bila faza Netscapea. Sada se pojavljuje cijeli jedan novi skup standarda koji omogućuje protok rada. Riječ je o standardima izvedbe posla i standardima suradnje. Na primjer, kada prijavljujete hipoteku, kod bilježnika potpisujete kupoprodajni ugovor, ili kada kupujete kuću, postoje doslovno deseci procesa i razmjena podataka među različitim kompanijama. Jedna banka obrađuje osiguranje dopuštenja, razmatra vašu kreditnu sposobnost, utvrđuje vaše kamatne stope, i obrađuje kupoprodajni ugovor, a nakon toga kredit se gotovo odmah prodaje posve drugoj banci."

Sljedeća razina standarda, tvrdi Cawley, bit će u svezi s automatiziranjem svih tih procesa, kako bi razmjena tih informacija mogla biti bez prepreka; a to će pak stimulirati posve nove standarde. Već sada uočavamo kako se pojavljuju standardi vezani za platne spiskove, za plaćanja u elektronskoj trgovini, za profiliranje rizičnosti, za digitalnu obradu glazbe i fotografija, i što je najznačajnije, za povezivanje karika u lancu nabavke. Svi ti standardi, uz pomoć softvera za protok rada, omogućuju da se rad usitni, diferencira, ponovno sintetizira, i da rad bez ikakvih prepreka teče ovamo-onamo – prema najproduktivnijem proizvođaču. Raznolikost aplikacija koje će moći automatski međusobno komunicirati bit će ograničena samo našom sposobnošću imaginacije. Dobitak u produktivnosti od svega toga bit će veći od svega što smo dosada vidjeli.



"Platforme za protok rada omogućit će uslužnim djelatnostima ono što je Henry Ford učinio na polju proizvodnje," kaže Jerry Rao, poduzetnik koji iz Indije radi knjigovodstveni posao za Amerikance. "Mi razgrađujemo svaki zadatak i šaljemo ga u svijet - onome tko ga može najbolje izvesti. To činimo u virtualnom okolišu i ljudi ne moraju biti fizički bliski jedni drugima. Potom u nekoj centrali sve te razgrađene dijelove ponovno sintetiziramo u jedinstvenu cjelinu." Ta softverska platforma za protok rada", dodaje Jerry, "omogućava nam da stvaramo virtualne globalne urede – koji neće biti ograničeni niti granicama vašeg ureda ni granicama vaše zemlje, da dođemo do talenata koji sjede u različitim dijelovima svijeta i da oni dovrše zadatke koje treba obaviti u stvarnome vremenu. I tako ćemo svi raditi dvadeset četiri sata na dan, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini. I sve se to dogodilo dok smo trepnuli – u protekle dvije ili tri godine."
Geneza: Pojavljuje se svjetska platforma
Ovdje se trebamo zaustaviti i napraviti inventuru, jer se uovoj točki počinje pojavljivati platformai platforma za pretvaranje svijeta u ravnu ploču. Prvo su rušenje Zidova, otvaranje Prozora i uspon PC-ja, u kombinacij,i dali moć mnoštvu pojedinaca, više no ikad prije u povijesti, da postanu autori vlastitih sadržaja u digitalnom obliku. Potom je širenje interneta i oživljavanje Web-a, zahvaljujući pretraživačima i optičkim vlaknima, osposobilo još više ljudi da se povezuju i međusobno razmjenjuju svoje digitalizirane sadržaje, s još više drugih ljudi i za manje novca no ikada prije. Konačno, pojava standardiziranih kanala za transmisiju, i protokola koji su povezivale svačiji stroj i softversku aplikaciju sa strojevima i aplikacijama svih drugih, ohrabrena razvojem standardiziranih poslovnih procesa za posebne vrste trgovine ili rada, nije samo značila da je sada mnoštvo ljudi povezano potpuno bešavno, nego i da može bešavno surađivati i zajedno raditi na digitalnim sadržajima, više no ikada prije.
Uzmite sve to zajedno, i ono s čime ćete završiti je grubi temelj potpuno nove globalne platforme za suradnju. To je bio trenutak geneze ravnoga svijeta, a nastupio je sredinom i u drugoj polovici 1990tih godina dvadesetog stoljeća. Svi elementi ove nove platforme (npr. BusinessWeb) nisu nastali istoga časa; nekima je trebalo dulje da izrone u potpunosti i konvergiraju s drugima. To se realiziralo tek 2000tih. Ali, taj trenutak, sredina 1990tih je bio onaj u kome su ljudi po prvi put počeli osjećati da se nešto veliko događa. Odjednom je stajala na raspolaganju platforma za suradnju na koju su se sve moguće vrste ljudi, širom cijeloga globusa, mogle priključiti i na njoj početi igru, natjecanje i povezivanje – kako bi zajednički obavljali posao, razmjenjivali znanja, osnivali kompanije i izumljivali i prodavali robe i usluge. "Upravo je stvaranje ove platforme sa svim tim jedinstvenim atributima, bilo doista ključna, čvrsta točka prodora koja je omogućila ono što ti zoveš "sravnjenjem svijeta", rekao jei Craig Mundie iz Microsofta. Jer, kao što dodaje i IBMov strateg Joel Cawley. "Ne samo da smo počeli komunicirati s drugim ljudima više nego ikada do sada: sada smo sposobni i surađivati – stvarati koalicije, projekte i izrađivati proizvode – više negoli ikada prije."
Ta rudimentarna platforma je pomogla u stvaranju novih šest izravnjivača, ili preciznije, šest novih oblika suradnje. Zovem ih "učitavanje", "preseljenje poslova", "preseljenje kompanija", "stvaranje dobavljačkih lanaca", "optimalizacija resursa" i "reorganizacija iznutra". Svaki od ovih novih oblika suradnje je ili bio omogućen novonastajućom platformom ravnoga svijeta, ili uvelike poboljšan njome. A kako je sve više i više nas učilo kako surađivati na nov i različit način, i mi smo postojano ravnali svijet, sve više i više.
Uvijek je opasno proglasiti povijesnu prekretnicu. Uvijek smo skloni misliti da se za vrijeme naših života događa nešto stvarno veliko. Ali, ja sam uvjeren da će se geneza platforme ravnoga svijeta, i šest novih oblika suradnje koje je ona porodila pamtiti u budućnosti kao jedna od najvažnijih prekretnica u povijesti čovječanstva – ne manje značajna od izuma tiskarskog stroja ili otkrića elektriciteta. Netko je morao biti živ kad se to događalo – a dogodilo se da smo to vi, i ja.
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   26


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azrefs.org 2016
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə