Thomas L. Friedman Svijet je ravna ploča




Yüklə 1.2 Mb.
səhifə22/26
tarix23.02.2016
ölçüsü1.2 Mb.
1   ...   18   19   20   21   22   23   24   25   26

Mala prljava tajna br. 1: brojčani jaz
Mala prljava tajna broj jedan sastoji se u tome da je naraštaj znanstvenika i inženjera motiviran da se počne baviti znanošću zbog prijetnje Sputnikom 1957, kao i JFK-ovim pozivom, spreman za umirovljenje, a da ga istovremeno ne može zamijeniti isti broj mladih znanstvenika koji je neophodan ukoliko napredna ekonomija poput američke želi zadržati svoju vodeću poziciju. Prema američkoj Nacionalnoj znanstvenoj zakladi, polovica američkih znanstvenika i inženjera ima četrdeset i više godina, a njihova prosječna starost postojano raste.
Uzmimo samo jedan primjer – NASU. Analiza NASE koju su provele novine Florida Today (7. ožujka 2004) koje izvještavaju o Svemirskom centru Kennedy, pokazala je sljedeće: gotovo 40 posto od 18 146 ljudi u NASI ima pedeset ili više godina. Ljudi koji su radili dvadeset godina u državnoj službi imaju pravo na prijevremenu mirovinu. Dvadesetdva posto zaposlenika NASE ima pedesetpet godina ili više. Više je zaposlenika NASE starijih od šezdeset godina no što je onih ispod trideset, i to u omjeru tri naprema jedan. Samo 4 posto zaposlenih u NASI ima manje od trideset godina. 2003. državni Ured za statistiku je zaključio da NASA ima problema u zapošljavanju ljudi s dostatnim znanstvenim, inženjerskim i informatičkih znanjima, koja su neophodna za njezine operacije. Mnogi od ovih poslova su rezervirani za američke građane, zbog razloga nacionalne sigurnosti. Ondašnji upravitelj NASE Sean O'Keefe izjavio je 2002. pred Kongresom: „Naša misija razumijevanja i zaštite našeg planeta, istraživanja vemira i potrage za životom u svemiru, neće biti moguća ukoliko nećemo imati ljude da ju provedu.“ Nacionalna komisija za podučavanje matematike i znanosti u dvadesetprvom stoljeću, kojom predsjedava bivši astronaut i senator John Glenn, objavila da će dvije trećine nastavnika matematike i prirodnih znanosti otići u mirovinu do 2010.
Tradicionalno smo nadoknađivali svaki manjak inženjera i znanstvenika time što smo ih više školovali kod kuće, ili smo ih uvozili iz inozemstva. Ali, oba su ova lijeka u posljednje vrijeme zakazala.
Svake dvije godine Nacionalni odbor za znanost nadzire sakupljanje vrlo širokog skupa podataka o trendovima u znanosti i tehnologiji SAD-a, koji potom objavljuje u publikaciji Indikatori u znanosti i inženjerstvu. Pripremajući Indikatore za 2004, Nacionalni odbor za znanost je izjavio: „Zapazili smo uznemiravajuće opadanje broja američkih građana koji se školuju za znanstvenike i inženjere, dok istovremeno broj poslova koji zahtijevaju diplomirane inženjere i znanstvenike i dalje raste.“ Ovi trendovi su prijetnja ekonomskom blagostanju i sigurnosti naše zemlje, dodao je Odbor, dodajući da će se, ukoliko se trendovi identificirani u Indikatorima iz 2004. nastave, dogoditi tri stvari: „Broj poslova u američkoj ekonomiji koji zahtijevaju znanstveno i inženjersko školovanje nastavit će rasti; broj američkih građana pripravnih da preuzmu te poslove će opadati, ili će u najboljem slučaju ostati jednak; a broj ljudi iz drugih zemalja koji će biti na raspolaganju, a imaju znanstveno i inženjersko obrazovanje, opadati će, s jedne strane zbog ograničenja postavljenih ulasku u SAD koja nameću razlozi nacionalne sigurnosti, ili s druge strane zbog intenzivne globalne potražnje za ljudima s tom vrstom obrazovanja“.
Izvještaj Nacionalnog odbora za znanost je otkrio da je broj američkih osamnaest-do-dvadesetčetverogodišnjaka koji stječu diplomu iz nekog prirodoznanstvenog predmeta opao na sedamnaesto mjesto u svijetu, dok smo još samo prije tri godine bili treći. Isto tako, rečeno je da je od 2.8 milijuna diploma iz prirodoznanstvenih i tehničkih predmeta podijeljeno 2003. u cijelome svijetu, 1.2 milijuna dodijeljeno azijskim studentima na azijskim sveučilištima. 830 000 je dodijeljeno u Europi a 400 000 u SAD. Specifično u inženjerstvu, azijska sveučilišta danas proizvode osam puta više diplomiranih studenata nego SAD.
Štoviše, „proporcionalni naglasak na znanosti i inženjerstvu veći je u drugim zemljama“ zapazila je Shirley Ann Jackson. Prirodoznanstvene i inženjerske diplome danas čine 60 posto svih diploma u Kini, 33 posto u Južnoj Koreji, 41 posto u Tajvanu, i otprilike 31 posto u SAD. SAD su uvijek ovisile o inventivnosti svojih ljudi kako bi bile u stanju konkurirati na svjetskom tržištu, rekao je Nacionalni odbor za znanost. „Priprema radne snage za znanstvena i inženjerska zanimanja je vitalno područje nacionalne konkurentnosti. Ali, čak i ukoliko već danas poduzmemo mjere kako bismo izmijenili te trendove, uspjet ćemo promijeniti njihov smjer tek za 10 ili 20 godina.“ Studenti koji su se 2004. zapošljavali u znanosti ili inženjerstvu, a stekli su magisterije ili doktorate, još su u srednjoj školi upisivali neophodne dodatne satove matematike, i do četrnaest godina prije, zapazio je Nacionalni odbor za znanost. Učenici koji donose iste odluke u srednjoj školi danas neće završiti magisterije ili doktorate sve do 2018. ili 2020. „Ako odmah ne poduzmemo mjere kako bismo izmijenili te trendove, doći ćemo do 2020. i otkriti da je sposobnost američkih istraživačkih i obrazovnih institucija da se regeneriraju ozbiljno narušena, i da su institucije iz drugih krajeva svijeta zauzele njihovo nekadašnje vodeće mjesto.“ rekao je Nacionalni odbor za znanost.
Ovi problemi su se pojavili u najgorem mogućem trenutku – baš kad svijet postaje ravna ploča. „Broj poslova koji zahtijevaju znanstvene i inženjerske vještine u američkoj radnoj snazi“ dodao je Nacionalni odbor za znanost „raste godišnje za gotovo 5 %. Za usporedbu, ostatak radne snage raste za samo 1 %. Prije 11. rujna 2001. Savezni zavod za statistiku rada je iznio projekciju da će broj znanstvenih i tehničkih zanimanja rasti tri puta brže od svih ostalih zanimanja“. Na nesreću, zaključio je Nacionalni odbor za znanost, prosječna dob znanstvenika i inženjera raste.
„Mnogi od onih koji su se zaposlili u znanosti i inženjerstvu 1960tih i 1970tih (tzv. baby boom generacija) vjerojatno će otići u mirovinu u narednih dvadeset godina, a njihova djeca ne odabiru ista zanimanja u znanosti i inženjerstvu, u istom broju kao njihovi roditelji“ izvijestio je Nacionalni odbor za znanost. „Postotak žena, primjerice, koje izabiru karijeru u matematici i informatici opao je za 4 posto između 1993 i 1999.“ Indikatori nacionalnog odbora za znanost iz 2002. pokazali su da je broj znanstvenih i tehničkih doktorata u SAD opao s dvadesetdevet tisuća u 1998. na dvadesetsedam tisuća u 1999. Ukupni broj studenata tehničkih fakulteta u Americi opao je za 12 posto između sredine 1980tih i 1998.
Ipak, broj zaposlenih u američkoj znanosti i inženjerstvu rastao je stopom znatno većom od one u američkoj proizvodnji znanstvenih i tehničkih diploma, jer je veliki broj stranih studenata znanosti i tehnike migrirao u SAD. Udio studenata rođenih u inozemstvu na području znanosti i tehnike, i radnika u srodnim zanimanjima, postojano je rastao 1990tih. Nacionalni odbor za znanost je rekao da je broj osoba rođenih izvan SAD, a zaposlenih u znanosti i tehničkim zanimanjima 1990. iznosio 14 posto. Između 1990. i 2000, udio stranaca s diplomama iz prirodnih znanosti i tehnike porastao je s 11 na 17 posto, a udio stranaca s magisterijem s 19 na 29 posto; dok je udio stranaca s doktoratom zaposlenih u znanosti i tehničkim zanimanjima porastao s 24 na 38 posto. Privlačeći znanstvenike i inženjere rođene i školovane u drugim zemljama uspjeli smo održati rast radne snage u znanosti i tehnici, a da istovremeno nismo održavali porast financijske pomoći za dugoročne troškove školovanja i privlačenja američkih građana rođenih u SAD tim područjima djelatnosti, rekao je Nacionalni odbor za znanost.
Ali sada, simultano izravnavanje i umrežavanje svijeta znatno je olakšalo strancima da stvaraju inovacije, a da istovremeno ne moraju emigrirati. Oni sada mogu obavljati posao svjetske klase za kompanije svjetske klase kod kuće, i to za vrlo pristojnu plaću. Kao što je to rekao Allan E. Goodman, predsjednik Instituta za međunarodno obrazovanje: „Kad je svijet bio okrugao, nisu se mogli vraćati kući, jer tamo nije bilo laboratorija niti interneta na koji bi se mogli priključiti. Ali, sada govore: „Ugodnije mi je kod kuće. Kod kuće živim udobnije nego u New York City-ju, i mogu se baviti dobrim poslom, pa zašto da se ne vratim?“ Ovaj je trend otpočeo čak i prije preispitivanja viza, (visa hassles) koje je uslijedilo nakon 11. rujna, rekao je Goodman. „Priljev mozgova postao je odljev mozgova oko 2000. godine.“
Kao što je zapazila studija Nacionalnog odbora za znanost, „Nakon 1980tih druge su zemlje uvećali investicije u prirodno o tehničko obrazovanje, i u odgovarajuću radnu snagu, po višim stopama od SAD. Između 1993 i 1997, zemlje OECDa (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, skupine od četrdeset zemalja s razvijenim tržišnim privredama) povećale su svoj broj istraživačkih poslova u znanosti i tehnici za 23 posto, više od dvostruko u odnosu na 11 postotno uvećanje istraživačkih poslova u znanosti i tehnici u SAD.“
Uz to, rekli su, vize za studente i radnike u znanosti i tehnici sporije se izdaju poslije 11. rujna, i zbog uvećanih sigurnosnih ograničenja i zbog manjeg broja prijavljenih. Ministarstvo unutarnjih poslova SAD izdalo je 20 posto manje viza za strane studente 2001 nego u 2000, a stopa je i dalje opadala u narednim godinama. I dok su mi predsjednici sveučilišta rekli 2004. da se situacija poboljšava, i da Odjel za unutarnju nacionalnu sigurnost pokušava ubrzati i pojednostavniti proceduru izdavanja viza za strane studente i znanstvenike, već je počinjeno mnogo štete, a situacija za strane studente ili znanstvenike koji žele raditi u bilo kojem području za koje se smatra da ima implikacije po nacionalnu sigurnost, postala je stvarno problematična. Nije ni čuda da je novinar New York Times-a Sam Dillon koji piše o obrazovanju, izvijestio 21 prosinca 2004 da se „broj prijava na američka sveučilišta ove godine smanjio za 28 posto. Stvarni upis stranih studenata opao je za 6 posto. Upis svih stranih studenata, u dodiplomskim, postdiplomskim i postdoktorskim studijima, opao je po prvi put u tri desetljeća, prema godišnjoj statistici objavljenoj ove jeseni. U međuvremenu, broj upisa stranih studenata na sveučilišta u Engleskoj, Njemačkoj i drugim zemljama je porastao…Kineske prijave na američka sveučilišta opale su za 45 posto ove godine, dok je nekoliko europskih zemalja objavilo porast broja kineskih studenata.“
Neki analitičari su tvrdili da bi navelo na krive zaključke ukoliko bi se naveo ukupni broj inženjera koji svake godine diplomiraju u Indiji, Kini i SAD – i ako bi se iz toga zaključilo da Amerika zaostaje – jer ne samo da je teško doći do preciznih statistika, nego i da one često puta zanemaruju različitu kvalitetu diploma dodijeljenih u spomenutim zemljama. Primjerice, sveučilište Duke je u prosincu 2005. objavilo studiju svog Odsjeka za upravljanje inženjerstvom (Master of engineering management program), pod naslovom „Okvir za raspravu o preseljenju inženjerskih poslova u inozemstvo: smještanje SAD na istu razinu s Kinom i Indijom“. Tu je zaključeno da indijske i kineske statistike često puta uključuju studente manje strogih dvogodišnjih ili trogodišnjih viših škola – dok američke statistike obično spominju samo četverogodišnje sveučilišne studije. Studija s Duke-a je također razlikovala dvije skupine diplomiranih inženjera, tzv. „dinamičke inženjere“ i „transakcijske inženjere“. Dinamički inženjeri su, prema studiji, „pojedinci sposobni za apstraktno mišljenje i rješavanje problema visoke razine, korištenjem znanstvenih spoznaja.“ Ovi dinamički inženjeri obično završavaju četverogodišnji sveučilišni studij a njihov posao nije moguće jednostavno preseliti u druge zemlje. Transakcijski inženjeri, koji često puta dobivaju samo svjedodžbe tehničara a ne diplome, mogu raspolagati osnovnim inženjerskih znanjima, ali nemaju iskustvo niti stručno znanje da bi mogli primijeniti to znanje na veće probleme, navedeno je u studiji s Duke-a. Ove je poslove jednostavno preseliti u druge zemlje. Amerika, zaključeno je u Dukeovoj studiji, još uvijek proizvodi relativno velik broj dinamičkih inženjera i informatičara, u usporedbi s Indijom i Kinom, i stoga je i dalje vrlo konkurentna.
Ipak, ja bih dodao i sljedeći caveat ovom prethodnom. Kao prvom, kladio bih se da mnoge od inženjerskih diploma američkih sveučilišta nisu stekli američki građani nego strani studenti, koji će se vratiti u svoje zemlje. Kao drugo, da, prosječni inženjer u Indiji ili Kini možda nije iste kvalitete kao prosječni inženjer koji je diplomirao na američkom sveučilištu. Ali, dopustite mi da to kažem vrlo jednostavnim riječima: postoji puno više Indijaca i Kineza nego što ima Amerikanaca, i puno, puno veći broj njih studira prirodne znanosti, informatiku i inženjerstvo – u svojim zemljama i na američkim sveučilištima. U ravnome svijetu, najbolji postupci brzo putuju. Tako da ne sumnjam da će u narednih dvadeset godina prosječna kvaliteta dodiplomskog studija u Kini i Indiji početi nalikovati američkom prosjeku. Valja gledati pravac na koji ukazuju trendovi, a ne izdvojene slike.
Mala prljava tajna br. 2: obrazovni jaz na vrhu
Najvažniji razlog za pukotinu u brojkama, naravno, je pukotina u našem obrazovanju. Jednostavno, mi ne školujemo, čak niti ne uspijevamo zainteresirati, dovoljno vlastitih mladih ljudi za višu matematiku, prirodne znanosti i inženjerstvo. Uzmite kao primjer godišnji Intelov svjetski međunarodni znanstveno-tehnički sajam. Na njemu sudjeluje oko četrdeset zemalja, time što nominira vlastite talentirane predstavnike, na temelju lokalno održanih izlučnih natjecanja. 2004 je Intelov sajam privukao oko 65000 natjecatelja među američkom djecom, prema Intelovim podacima. Kako je u Kini? To sam upitao predsjednika Intela za Kinu Wee Thenga Tana, tijekom jedne posjete Pekingu. U Kini, rekao mi je održava se srodno nacionalno natjecanje, koje služi kao izlučno natjecanje za selekciju djece koja će otići na globalni Intelov sajam. „Gotovo svaka kineska provincija šalje svoje učenike na to natjecanje, nakon što je održala regionalno izlučno natjecanje“ rekao je Tan. „ Sve u svemu, natječe se gotovo šest milijuna djece, premda mnoga nisu na vrhunskoj razini… Ali, svejedno to shvaćaju vrlo ozbiljno. Odabrani odlaze na međunarodno Intelovo natjecanje, oslobođeni su prijemnog ispita za fakultet" i, u biti, mogu izabrati na kojem od najboljih kineskih sveučilišta žele studirati. S Intelovog znanstvenog natjecanja 2004, Kinezi su se vratili kući s tridesetpet nagrada, više od bilo koje druge azijske zemlje, osim što su osvojili i jednu od tri vrhunske globalne nagrade.
Nije čudo da je časopis Education Week, koji čitaju nastavnici u cijeloj Americi, objavio 28. srpnja 2004. članak pod naslovom "Djeca useljenika zauzela prva mjesta na natjecanjima iz matematike i prirodnih znanosti". U njemu je pisalo: "Istraživanja koja je provela Nacionalna zaklada za američku politiku pokazuje da 60 posto američkih najboljih učenika u prirodnim znanostima i 65 posto najboljih u matematici potječe iz obitelji nedavno useljenih u SAD. Analiza je obuhvatila nagrađene u tri vrhunska natjecanja…Intelovoj potrazi za znanstvenim talentima, prednatjecanjima za ulazak u američki tim koji će predstavljati SAD na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi, i za ulazak u američki tim iz fizike."
Autor studije Stuart Anderson je pripisao uspjeh djece useljenika "dijelom inzistiranju njihovih roditelja da pametno organiziraju učenje" pisalo je u Education Week. "Mnogi roditelji useljenici također ohrabruju svoju djecu da se bave matematikom i znanošću, vjerujući da će im one omogućiti dobru karijeru, i poštediti ih pristranosti i nedostatka veza na radnome mjestu…Veliki postotak učenika obuhvaćenih istraživanjem ima roditelje koji su ušli u SAD s vizom H-1B, koja se dodjeljuje stručnjacima. Američki političari koji podupiru snažno restriktivnu imigracijsku politiku čine to riskirajući da će presjeći postojani dotok tehnološki i znanstveno kvalitetno obrazovnih useljenika" rekao je Anderson, izvršni direktor Zaklade. Članak je citirao riječi Andreja Muteanua, starog osamnaest godina i finalista Intelovog natjecanja za 2004, čiji su se roditelji preselili iz Rumunjske u SAD pet godina prije. Munteanu je krenuo u američku javnu školu u sedmom razredu i otkrio da je "mačji kašalj" u usporedbi s rumunjskom školom. "Matematika i prirodni predmeti su pokrivali ono gradivo koje smo u Rumunjskoj učili još u četvrtom razredu," rekao je.
Čini se da pomoć ne dolazi. Svake četiri godine SAD sudjeluje u istraživanju pod naslovom Međunarodni trendovi u podučavanju matematike i prirodnih znanosti, koja procjenjuje znanje učenika poslije četvrtog i poslije osmog razreda. Sve u svemu, najnovija studija je obuhvatila gotovo pola milijuna učenika iz četrdesetjedne zemlje, koji se koriste s trideset jezika. Time je studija postala najveća i najobuhvatnija međunarodna studija školstva ikada.
Rezultati iz 2004 (za testiranja iz 2003) pokazali su da su američki učenici samo malo napredovali, u usporedbi s rezultatima iz 2000, koji su otkrili da je američka radna snaga slabija u prirodnim predmetima od kolega u drugim zemljama. Associated Press je izvijestio (4. prosinca 2004) da su američki učenici osmog razreda poboljšali svoje rezultate u prirodnim predmetima i matematici u odnosu na 1995, kad su prvi put bili testirani, ali da su u matematici napredovali uglavnom između 1995 i 1999, a ne proteklih godina. Poboljšani rezultati američkih učenika osmih razreda u prirodnim predmetima došli su 1999, i podigli su plasman SAD na više mjesto u odnosu prema drugim zemljama. Ali, zabrinjavajuća vijest je da su američki učenici četvrtih razreda stagnirali, to jest da nisu niti poboljšali niti pogoršali svoja znanja iz prirode i matematike poslije 1995. Posljedica toga je da su SAD ipak pale na ljestvici zemalja, jer su druge zemlje poboljšale svoje rezultate. "Azijske zemlje nameću tempo u prirodnim predmetima i matematici" rekla je AP-u Ina Mullis, kodirektorica Međunarodnog centra za učenje pri Bostonskom koledžu, koji je koordinirao istraživanje. "Na primjer, 44 posto učenika osmih razreda u Singaporeu je ispravno rješilo zadatke iz najzahtjevnije skupine pitanja, a 38 posto na Tajvanu. Samo 7 posto američke djece bilo je to u stanju." Rezultati iz jednog drugog međunarodnog ispitivanja također su objavljeni u prosincu 2004, a izdao ih je Program za međunarodnu procjenu učenika. Oni su pokazali da su američki petnaestgodišnjaci ispod međunarodnog prosjeka kad je riječ o primjeni matematičkih vještina na zadaće iz stvarnoga života.
To bi se dijelom moglo objasniti studijom Nacionalne akademije znanosti, Nacionalne tehničke akademije, i Instituta za medicinu iz 2005., objavljene pod naslovom "Uzdignimo se iznad oluje u nastanku". Ona je otkrila da je 1999. samo 41 posto američkih učenika osmih razreda dobivalo poduku od nastavnika matematike koji se specijalizirao za matematiku, što je znatno gore od međunarodnog prosjeka od 71 posto. Obrazovanje u američkim nižim razredima srednje škole (tj. višim naše osnovne škole), čini se da je naročita crna rupa koja usisava interese mladih ljudi, a naročito djevojaka, kad je riječ o prirodnim znanostima.
U listopadu 2005, moja supruga i ja smo otišli u New Haven, na Sveučilište Yale, provesti tamo tzv. "vikend za roditelje". Otišli smo na pizzu s našom kćeri i njezinim prijateljicama, a došao je i dečko jedne od prijateljica. Sjedio sam preko puta momka, Erica Sterna, starog dvadesetčetiri godine, koji je na Yaleu studirao biomedicinsko inženjerstvo, sa specijalizacijom u nanotehnologiji. Eric je upravo ona vrsta mlade osobe kakvu bismo željeli da američki obrazovni sustav stvara u većem broju primjeraka. Njegov je djed bio urar, otac liječnik i profesor na Columbiji, pa se i on zainteresirao za znanost kao dječak – dijelom jer je provodio vrijeme u očevom laboratoriju a dijelom jer je izrađivao stvari skupa s djedom. Dospio je u finale Westinghouseovog natjecanja u znanju, tijekom srednje škole, upisao Yale i sad je jurio kroz studij, polažući ispite i radeći na državno financiranom projektu na kojem se uporabom nanotehnologije otkrivaju različiti toksini u zraku, što bi moglo imati znatnu primjenu u ratu protiv terorizma. Stern i ja smo odmah otpočeli razgovor o stanju prirodoznanstveno obrazovanja u današnjoj Americi.
Za početak je rekao: "Pogledajte tko sjedi za ovim stolom" pokazujući prema pet studentica na Yaleu. "Sjedim za stolom i jedem pizzu sa svim tim pametnim djevojkama, kojima nikad nije palo na pamet da se bave znanošću". Sve su studirale humanistiku. Zašto? pitao sam Sterna. Ima više razloga, a svi se odnose i na mlade djevojke i na momke u današnjoj Americi, rekao je. Možemo početi s "ljudi se žele baviti nečim što je zabavno. Ali, algebra i memoriziranje tablice množenja nisu zabavni. Nakon toga dolazi kemija za početnike. A to je isto dosadno. O tome ne možete reći ništa dobro. Tako, sve dok ne dospijete do starijih razreda ti predmeti nisu zabavni. Ali, da biste ih mogli pratiti morate naučiti sve ono iz nižih razreda…a to nije zabavno…Današnja je kultura usmjerena prema zabavnome."
Govoreći o Yaleu, Stern mi je rekao, "Sviđa mi se ovdje, ali niti jednog od mojih prijatelja zapravo ne zanima ono što radim i, ako im želim prenijeti što radim, čovječe, stvarno se moram potruditi da bude zanimljivo. Posao Yale-a je stvarati predsjednike, i oni su u tome sjajni. Ali, njegov posao nije stvarati znanstvenike. Ali, predsjednici koje on stvara ne cijene znanost, jer se ne druže s ljudima koji se njome bave – a tko to bolje utjelovljuje od Busha?" I dodao je: "Nedavno sam bio na jednom vjenčanju, i svi moji nekadašnji frendovi s fakulteta su danas investicijski bankari, i govorili su o tome koliko zarađuju. Počeo sam razmišljati koliko ja zarađujem, i izašlo je otprilike 3 USD na sat, uz osamdeset sati tjedno. Ali, zapravo nikad inače ne razmišljam na taj način."
Čini se da su mladi Amerikanci koji žele biti pravnici nadjačali one koji žele biti inženjeri i znanstvenici još 1970tih i početkom 1980tih. Onda je 1990tih, s dot-com eksplozijom, broj onih koji su htjeli postati poslovni ljudi i steći MBA diplome nadjačao one koji su htjeli postati inženjeri i pravnici.
Stern je rekao da vjeruje da američka kultura još uvijek stvara neke od najkreativnijih inženjera i znanstvenika, premda nas druga društva dostižu jer su posvećena podučavanju osnovnih prirodnoznanstvenih i matematičkih znanja, i upravo su otkrila zanimanje za primjenu kreativnijih pristupa podučavanju u svojim sustavima. Upravo zato je, dodao je Stern, jako važno da američka djeca poboljšaju svoja znanja iz matematike i prirode, ali istovremeno se ne smijemo odreći onih stvari u našoj kulturi koje također nadahnjuju i potiču kreativnost. U tom smislu, tvrdio je, ludo je da se u javnim školama ukidaju umjetnički i glazbeni predmeti. "Jedan vrlo formativni dio mog života koji je doveo do kreativnog mišljenja, ali i radne etike, bila je glazba," rekao je. "Bio sam ozbiljni klasični glazbenik, što vas definitivno uči marljivom radu – a, uz to i marljivom radu vlastitim snagama – što nije poput vježbanja u sportskoj momčadi. Ali, to vas i uči interpretirati teme i ideje na nov način, kako biste ih učinili vlastitima."
Hvala Bogu da američko društvo još uvijek stvara mlade ljude poput Erica Sterna, ali ne trebamo imati iluzije: on i njegovi znanstveni kolege su manjina koja se smanjuje. U današnjem američkom društvu, dodao je Stern "najviše što možete postati je liječnik ili pravnik ili investicijski bankar – a ne inženjer ili znanstvenik. Ono što ga brine, dodao je, je gdje će se stvarati inovacije?
"Hoćemo li trgovati svojim stvarima, ili kineskima?" upitao me. "Želim biti siguran da ćemo trgovati našim stvarima." Ali, to ponovno ide unatrag sve do potrebe da naši ljudi imaju zdrave temelje. Toliko toga u znanosti i inženjerstvu ima veze s radnom etikom – ne samo želja da se ne prođe samo površno kroz sve što je osnovno, nego i da se ponavlja neki pokus čak i kad propadne po dvadesetprvi put, rekao je Stern. Stvar koja ga najviše impresionira kod azijskih studenata, i kod najboljih američkih, zaključio je, je njihova radna etika. "Kad mi dođe kineski student u laboratorij i kaže `kako to da tako puno radiš?`, to mi je najbolji kompliment koji mogu dobiti."
Želio bih da više mladih Amerikanaca misli na takav način, ali statistike govore drugačije – a problem i nije samo u matematici i prirodnim predmetima. Sada već zahvaća i dobro staro čitanje i pisanje. 16. prosinca 2005, The New York Times je objavio članak u koje se izvještava da je pismenost prosječnog američkog studenta značajno opala tijekom proteklog desetljeća, prema vrlo respektabilnom istraživanju provedenom u cijeloj zemlji. I to su studenti – a ne oni koji su propali u školi! "Nacionalna procjena pismenoti odraslih, koju je 2003. dalo Ministarstvo obrazovanja, je najvažnije istraživanje koliko dobro znaju čitati odrasli Amerikanci" pisalo je u Timesu. "istraživanje je otkrilo strmi pad engleske pismenosti u hispanskog stanovništva SAD-a, i značajno poboljšanje među Afroamerikancima i Azijatima. kad je istraživanje provedeno pretposljednji put, 1992, 40 posto američkih studenata imalo je rezultat "čita tečno", što znači da su u stanju čitati dugačke, složene engleske tekstove i iz njih izvlačiti komplicirane poruke. Ali, u istraživanju 2003, samo je 31 posto studenata iskazalo takvu vještinu. Postoji 26.4 milijuna studenata…Grover J. Whitehurst, ravnatelj instituta unutar Ministarstva obrazovanja koji je nadzirao istraživanje, rekao je da vjeruje da je pismenost studenata opala jer sve veći broj mladih Amerikanaca posljednjih godina provodi slobodno vrijeme gledajući televiziju i surfajući po internetu. "Primjećujemo znatni pad čitanja zbog užitka, a to se pokazuje u našoj pismenosti" rekao je Whitehurst.
1   ...   18   19   20   21   22   23   24   25   26


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azrefs.org 2016
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə