Thomas L. Friedman Svijet je ravna ploča




Yüklə 1.2 Mb.
səhifə13/26
tarix23.02.2016
ölçüsü1.2 Mb.
1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   ...   26

Sila koja pretvara svijet u ravnu ploču br. 10

Steroidi

Digitalni, mobilni, osobni i virtualni
Ali prava vrlina ovog iPaqa leži u tome što je bežičan. To je prvo ručno računalo veličine dlana koje se može priključiti na Internet i druge sprave pomoću četiri bežične metode. Na udaljenostima do jednog metra iPaq može skenirati informacije poput onih na vašim elektronskim poslovnim karticama, te ih poslati na drugi dlanovnik infracrvenim prijenosnicima. Za udaljenosti do deset metara, on ima ugrađenu Bluetooth mrežu… Za udaljenosti do 500 metara ima ugrađenu Wi-Fi antenu. A za transmisije po cijeloj zemlji, iPaq ima u rukavu još jedan trik: on je ujedno i mobilni telefon. Ako vas iz ureda ne mogu dohvatiti pomoću ove sprave, onda mora da se nalazite na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

- citat iz članka New York Timesa o HP-ovom novom džepnom PC-ju,

29. lipnja 2004.
Nalazim se u super-brzom vlaku koji juri između jugozapadnog Tokija i Mishime. Pogled je spektakularan: ribarska sela slijeva i planina Fiji pod snijegom s desna. Moj kolega Jim Brooke, izvjestitelj za New York Times-a iz Tokija, sjedi s druge strane kupea i ne obraća pozornost na prizor. Uronjen je u svoje računalo. I ja sam, ustvari, samo što je on mrežno povezan bežičnom vezom, a ja samo tipkam na svom neumreženom laptopu. Otkad smo se jučer sreli u taksiju u centru Tokija, Jim je prikovan uz svoj bežično umreženi laptop. Sa stražnjeg sjedala slao mi je elektronske poruke preko Yahoo!a, a ja sam se čudio nevjerojatnoj bežičnoj umreženosti i dostupnosti u Japanu. Osim u slučaju nekoliko vrlo udaljenih otočića i planinskih sela, ako imate bežičnu karticu u svom računalu, ili bilo koji japanski mobitel, možete se priključiti na mrežu bilo gdje, duboko na stanicama podzemne željeznice ili na super-brzim vlakovima koji jure kroz prekrasan krajolik. Jim zna da me donekle zaokuplja činjenica što Japan, a o drugim krajevima svijeta da i ne govorimo, ima mnogo bolju bežičnu povezanost od Amerike. Bilo kako bilo, Jim to voli isticati.

"Hej, Tom, sada sam on-line", kaže, dok pored nas juri japanski krajolik. "Moj prijatelj iz Timesa, prevodilac u Alma Ati, upravo je dobio bebu i šaljem mu čestitku. Noćas je dobio curicu." Jim me obavještava o novostima. "Sada čitam naslovne članke u novinama!" – sažetke glavnih članaka današnjeg New York Timesa. Na kraju sam zamolio Jima, koji zna malo japanskoga da pozove konduktera. Kondukter stiže. Molim Jima da ga pita kojom brzinom se krećemo. Nekoliko trenutaka razmjenjuju neke riječi na japanskome, a potom mi Jim prevodi: "240 km na sat." Ja kimam glavom. Nalazimo se u vlaku koji juri 240 kilometara na sat – a moj kolega odgovara na elektronske poruke iz Kazahstana. A ja se ne mogu odvesti od kuće na periferiji Washingtona do centra a da mi se veza na mobitelu ne prekine barem dvaput. Dan ranije, bio sam u Tokiju i čekao na sastanak s Jimovim kolegom Toddom Zaunom. I njega su zaokupili ti japanski mobiteli kojima se lako možete priključiti na Internet s bilo koje točke. Dok palcem nešto utipkava na dlanovnik, Todd objašnjava: "Ja sam surfer". "Za tri dolara mjesečno pretplatio sam se na neki japanski mrežni servis koji mi svako jutro priopćava koliko su visoki valovi na plaži pored moje kuće. Provjerim, i odlučim koje je najbolje mjesto za surfanje tog dana."

(Što više razmišljam o tome, to se više želim kandidirati za predsjednika Amerike samo s jednom temom: "Obećajem, kada budem izabran, da će za četiri godine Amerika imati isto tako dobru mrežnu pokrivenost za mobitele kao Gana, a za osam godina kao Japan – pod uvjetom naravno da Japanci potpišu sporazum da osam godina neće ulagati u inovacije kako bismo ih mogli stići." Reklamne naljepnice koje ću dijeliti narodu bit će vrlo jednostavne. Na njima će pisati: "Čujete li me sada?")

Svjestan sam da će se Amerika prije ili kasnije priključiti ostatku svijeta u bežičnoj tehnologiji. To se već zbiva. Ali ovaj odlomak, o desetoj sili koja pretvara svijet u ravnu ploču, nije samo o bežičnoj tehnologiji. U njemu je riječ o nečemu što zovem "steroidima". Neke nove tehnologije nazivam steroidima jer pojačavaju ili do maksimuma iskorištavaju sve druge sile "izravnanja". Te tehnologije preuzimaju sve već istaknute oblike suradnje: preseljenje poslova u druge zemlje, prebacivanje kompanija u druge krajeve, učitavanje, dobavljačke lance i in-formiranje, i omogućuju da se oni izvedu na "digitalan, mobilan, virtualan i osoban" način, kako je u svojim govorima isticala bivša direktorica HP-a, Carly Fiorina. Time se svi spomenuti oblici kooperacije intenziviraju, a svijet zbog toga svakoga dana postaje sve ravniji.

Kada kaže "digitalno", Fiorina misli da se zahvaljujući revolucijama u PC-Windows-Netscape radnom procesu, svi analogni sadržaji i procesi – sve: od fotografija do zabave, od komunikacije do obrade teksta, od arhitektonskih nacrta do menadžmenta sustava navodnjavanja mojeg vrta – digitaliziraju, a to znači da se mogu oblikovati, manipulirati i slati preko računala, interneta, satelita ili optičkih kablova. Kada kaže "digitalno", ona misli da se procesi oblikovanja, manipuliranja i transmisije tih digitaliziranih sadržaja mogu izvršiti velikim brzinama, vrlo jednostavno, tako da, zahvaljujući svim onim nevidljivim digitalnim cijevima, protokolima i standardima koji su do danas instalirani, nikada ne moramo posebno razmišljati o tome. Kada kaže "mobilno", ona želi reći da se zahvaljujući bežičnoj tehnologiji, sve to može izvesti s bilo kojeg mjesta, da to može učiniti bilo tko, preko bilo koje sprave, i da se sve to može prebaciti na drugo mjesto. A kada kaže "osobno", ona želi reći da se sve to možete obaviti sami, samo za sebe, na vašoj vlastitoj spravi.

Kako izgleda ravni svijet kada uzmete sve te nove oblike kooperacije i pojačate ih preko svake mjere? Dopustite da Vam dam jedan primjer. Bill Brody, predsjednik Sveučilišta Johns Hopkins, ispričao mi je u ljeto 2004. godine sljedeću priču: "Sjedim na medicinskoj konferenciji u Vialu i jedan liječnik drži predavanje u kojoj se navodi studija koju je izradilo Sveučilište Johns Hopkins. Momak govori o jednom novom pristupu u liječenju raka prostate koji nije bio u skladu s postojećim kirurškim metodama liječenja te bolesti. Bila je riječ o minimalno invazivnom pristupu raku prostate. I tako, citira on studiju dr. Patricka Walsha, koji je razvio vrhunsku i standardnu metodu kirurškog liječenja raka prostate. Momak koji drži predavanje predlaže alternativnu metodu – kontroverznu – ali citira Walshovu studiju s našeg sveučilišta u smislu da podupire njegov pristup. I kada je to izgovorio, pomislim u sebi, "Pa to ne zvuči baš kao studija dr. Walsha." I kako sam imao PDA, dlanovnik, odmah odem online (bežično), uđem na portal Johnsa Hopkinsa i u Medline, i dok sam sjedio na konferenciji, pretražim mrežu. Na ekranu mi se pojave svi Walshovi sažeci. Izaberem onaj s navedenom temom, pročitam ga, i vidim da to uopće nije bilo ono o čemu je momak pričao. I tako, kad je došlo vrijeme za pitanja, podignem ruku i pročitam dva retka iz sažetka: momak je pocrvenio kao rak."

Digitalizacija arhiva svih istraživanja suradnika sveučilišta Johns Hopkins posljednjih nekoliko godina, omogućila je Brodyju da istoga časa, bez ikakvih primisli, virtualno pretraži cijelu arhivu. Napredak bežične tehnologije pružio mu je mogućnost da tu pretragu izvede s bilo kojeg mjesta i na bilo kojoj spravi. A to ručno računalo mu je omogućilo da to učini osobno – tj. sam, samo za sebe.

Koji su to steroidi omogućili?

Prvi steroid ima veze s kompjutorizacijom: jedan lak način da razmišljamo o kompjutorizaciji, na bilo kojoj razini, jest da shvatimo kako se ono sastoji od tri stvari: od sposobnosti obrade podataka, od sposobnosti skladištenja, i od sposobnosti i brzine inputa i outputa – brzine kojom se informacije mogu ubaciti ili izbaciti iz računala ili uskladištenih kompleksa. Sve su se te sposobnosti od ranih dana golemih računala stalno poboljšavale. Napredak kojim su se ti elementi međusobno poboljšavali, tvori vrlo bitan steroid. Posljedica je da iz godine u godinu imamo sve više mogućnosti da digitaliziramo, oblikujemo, arhiviramo i prenosimo sve više riječi, glazbe, podataka i zabave.

Na primjer, unatrag nekoliko desetljeća proizvođači čipova sve su više "minijaturizirali tranzistore na čipovima tako da elektroni moraju prelaziti sve manje razdaljine, a time se ubrzavalo procesuiranje podataka", navodi BusinessWeek 20. lipnja 2005. MIPS je kratica za "milijune uputa u sekundi", i to je jedna od mjera sposobnosti računalnih mikročipova. Godine 1971. Intelov mikroprocesor 4004 proizvodio je 0,06 MIPS, ili 60.000 instrukcija u sekundi. Danas se Intelov Pentium Procesor (Extreme Edition) s dvije jezgre približava teorijskom maksimumu od preko 20 milijardi instrukcija u sekundi. Godine 1971. Intelov mikroprocesor 4004 imao je 2300 tranzistora. Intelov vrhunski procesor Itanium za računalne modele iz 2006. godine sadrži 1,7 milijardi tranzistora.

Ali postoji jedan problem: ti minijaturni strujni krugovi toliko su pritiješnjeni da se zagrijavaju i utječu na učinkovitost čipova. Ali nema brige. Proizvođači čipova, nastavlja BusinessWeek, nastavljaju zaslađivati taj steroid kako bi stvorili super-brze i super-brže čipove, tako da zamijene jedan snažan mikroprocesor u srcu PC-ja s dvije ili više "kompjutorskih jezgara" koje zajedno funkcioniraju na jednom mikroprocesoru. Te jezgre mogu podijeliti radno opterećenje, tako da se nijedna ne pregrije ili da ne koristi previše struje.

Za to vrijeme input/output transmisije podataka skaču naprijed nevjerojatnim brzinama. Pri brzinama koje su diskovi imali u ono davno vrijeme kada su računala imala 286 ili 386 čipova, za spuštanje jedne jedine fotografije iz današnje digitalne kamere, računalu bi trebalo oko jedne minute. Danas to mogu učiniti preko USB 2.0 drivea i Pentium procesora za manje od sekunde. Istodobno, količine podataka koje danas možemo skladištiti unutar ili izvan računala "nalaze se onkraj bilo kakvih statistika, zahvaljujući stalnim poboljšanjima sprava za arhiviranje", kaže Craig Mundie, Microsoftov direktor za tehnologiju. "Sprave za arhiviranje rastu eksponencijalno, i to je jedna od najbitnijih stvari u toj revoluciji." I upravo to nam omogućuje da sve oblike sadržaja pretvorimo u digitalni oblik i da ih do izvjesne mjere prenosimo. One postaju dovoljno jeftine, tako da goleme količine podataka možemo nositi sa sobom na vlastitim spravama. Pred pet godina, nitko nije mogao zamisliti da ćete moći prodati iPodove sa četrdeset gigabajta memorije, na kojima su zapisane tisuće pjesama, i to po cijenama koje si već i djeca mogu priuštiti. Danas je to već hm-hm. A kada je riječ o prenošenju svih tih bitova po svijetu, kompjutorski je svijet krenuo u šestu brzinu. Napredak s optičkim kablovima uskoro će nam omogućiti da jedno jedino vlakno prenese jedan terabit u sekundi. Sa četrdeset osam vlakna u kablu, to znači 48 terabita u sekundi. Henry Schacht, bivši direktor tvrtke Lucent, kompanije koja se specijalizirala za tu tehnologiju, tvrdio je da s takvim mogućnostima možemo "cjelokupni tiskani materijal u svijetu za jednu minutu prebaciti pomoću jednog jedinog kabla. A to znači neograničenu mogućnost transmisije sa povećanjem troškova od nula posto." Premda se brzine o kojima je govorio Schacht odnose samo na kostur mreže optičkih kablova, a ne na onu zadnju milju do vaše kuće i vašeg računala, ipak je riječ o kvantnom skoku naprijed.

U knjizi Lexus i stablo masline, 1999. godine pisao sam o jednoj reklami za Qwest koja prikazuje poslovnog čovjeka, umornog i prljavog, koji usred ničega traži sobu u nekom motelu uz cestu. Nailazi na nezainteresiranu recepcionerku i pita je kakve usluge motel nudi i slično. Ona kaže da ima svašta. On je pita kakvi se sve televizijski programi mogu pratiti u sobama, a recepcionerka mu odgovara tonom "idiote-što-ti-misliš-kud-si-došao": "U svim sobama u svako doba dana i noći možete gledati bilo koji film ikada napravljen na bilo kojem jeziku." Tada sam o tome pisao kako bih naveo primjer što se događa kada ste spojeni na Internet. Danas je to primjer za to koliko možete biti nespojeni na Internet, jer za nekoliko godina, kako se sprave za arhiviranje poboljšavaju i sve više smanjuju, moći ćemo kupiti dovoljno memorije da velik dio tih filmova sa sobom nosimo u džepu.

Drugi sterioid uključuje revoluciju u instant-porukama i razmjeni datoteka. Razmjena datoteka, ili tzv. model "peer-to-peer" odnosno "osoba-osobi", omogućuje korisnicima da međusobno preko interneta razmjenjuju pjesme, video zapise, i druge vrste datoteka. Mreža "osoba-osobi" postala je predmet javnih rasprava u slučaju Napstera, koji je omogućio da vi i ja, odnosno bilo tko s bilo kim razmjenjuje glazbu arhiviranu na našim računalima. "Na svom vrhuncu", prema stranici Howstuffworks.com, "Napster je bio možda najpopularnija ikad stvorena mrežna stranica. U manje od godine dana, ona je s nule narasla na 60 milijuna posjetitelja dnevno. Onda su je zatvorili zbog sudske odluke prema kojoj se na taj način krše zakoni o autorskim pravima, i nije se ponovno otvorila sve do 2003., kada se ponovno pojavila kao legalna stranica za spuštanje glazbe. Originalni Napster postao je iznenada toliko popularan jer je ljudima nudio jedinstveni proizvod – besplatnu glazbu koju ste gotovo bez napora mogli nabaviti iz divovske baze podataka." Ta baza podataka bila je ustvari arhitektura razmjene datoteka kojom je Napster olakšao povezivanje mog i vašeg računala, tako da smo uzajamno mogli kopirati datoteke s glazbom. Onaj prvi Napster je mrtav, ali tehnologija razmjene datoteka još uvijek postoji i postaje svakim danom sve sofisticiranija; njome se bitno potiču novi oblici suradnje. 22. lipnja 2005. godine Associated Press je objavio da je u 2004. godini, u online prodavaonicama poput Applovog iTunesa prodano oko 330 milijuna glazbenih brojeva, ali su korištenjem mreža otvorenog dosupa i besplatno dostupnih programa za razmjenu datoteka kao što su eDonkey, BitTorrent, ili Kazaa dodatnih 5 milijardi pjesama ljudi kopirali besplatno.

Treći steroid uključuje revoluciju u telefoniranju preko interneta. Rad sa svim tim digitaliziranim podacima bit će još i lakši i jeftiniji zahvaljujući još jednom steroidu koji se sve više koristi – usluzi "voice over Internet protocol", ili VoiP, odnosno protokolom slanja glasa preko interneta. VoIP vam omogućuje da telefonirate preko interneta time što pretvara glasove u pakete podataka koji se šalju Internetom i koji se potom na drugom kraju linije natrag pretvaraju u glas. VoIP svima koji se pretplate na tu uslugu u najbližoj telefonskoj kompaniji ili kod privatnog operatera, omogućuje da primaju neograničen broj lokalnih ili međunarodnih telefonskih poziva preko Interneta i preko vašeg osobnog računala, laptopa ili dlanovnika – samo s jednim malim mikrofonskim dodatkom. Takvi podaci su osobni a prenose se virtualno; to omogućuju već postojeće cijevi, a vi o tome nećete morati ni razmišljati. To će gotovo sve poslovne i privatne pozive s bilo kojeg mjesta na svijetu pojeftiniti na razinu lokalnog poziva – tj. bit će gotovo besplatni. Ako to ne potakne sve oblike suradnje, onda ne znam što će.

Razmotrimo tvrdnju koju je 1. studenog 2004. objavio BusinesWeek, o pionirskoj kompaniji Skype koja koristi VoIP: "Eriksen Translations Inc. je malo poduzeće s velikim utjecajem. Kompanija sa sjedištem u Brooklynu, New York, oslanja se na 5000 novinara razbacanih po svijetu koji pomažu američkim klijentima da prevedu poslovne dokumente. A to znači da imaju telefonske troškove od oko 1000 dolara mjesečno. Stoga, kada je upraviteljica poslovnog razvoja kompanije, Claudia Waitman, čula za novu kompaniju po imenu Skype Technologies, koja nudi besplatne glasovne pozive preko interneta drugim Skypeovim korisnicima bilo gdje u svijetu, skočila je sa stolice. Nakon šest mjeseci od prijave na tu mrežnu stranicu, Eriksenovi troškovi telefoniranja pali su za deset posto. Štoviše, zaposlenici kompanije i novinari, međusobno su počeli više komunicirati, a to im je omogućilo da rade brže i učinkovitije. "To je u potpunosti promijenilo način našeg rada," kaže Waitmanova. Krajem 2005. godine, Skype je krenuo sa svojom 2.0 beta verzijom telefonskog softvera, koja će, kako neki kažu, tu tehnologiju još više popularizirati. On pretpostavlja i mogućnost video-konferencija, jasniju sliku i sučelje, i sistem bežičnih slušalica, tako da telefonske pozive preko interneta ne morate primati prikovani uz računalo. Sve češće susrećem roditelje koji mi govore kako danas redovito razgovaraju sa svojom djecom koja studiraju ili rade po svijetu, gotovo besplatno, zahvaljujući Skypeu i drugim VoIP sistemima.

VoIP će napraviti revoluciju u telekomunikacijskoj industriji koja je od svojih početaka bila utemeljena na jednostavnoj ideji, a to je da vam kompanije naplaćuju pozive prema dužini trajanja razgovora i udaljenosti sugovornika. Što će potrošači imati više VoIP izbora, konkurencija će postati takva da telekomunikacijske kompanije više neće moći naplaćivati prema vremenu ili udaljenosti. Glas će postati besplatan. Telefonske kompanije će početi konkurirati i nastavljati naplaćivati različite druge dodatke. Staru platformu glasovne transmisije nije bilo lako nadograđivati. Ali kada glas stavite na Internetsku platformu postaju moguće najraznovrsnije inovativne mogućnosti suradnje. Imat ćete popis dobrih prijatelja i trebat ćete samo kliknuti na njegovo ime da se uspostavi poziv. Želite li identifikaciju poziva? Na ekranu će Vam se pojaviti slika onoga tko Vas zove. Kompanije će konkurirati za SoIP (services over the Internet protocol), tj. oko servisa preko interneta: tko će moći ponuditi najbolje video-konferencije dok pričate preko svog računala, dlanovnika ili laptopa; tko će Vam pružiti mogućnost da dok s nekim pričate jednostavno pozovete i u razgovor uvedete treću ili četvrtu osobu; tko će Vam pružiti mogućnost da razgovarate, razmjenjujete datoteke i šaljete tekstualne poruke istodobno, tako da možete razgovarati i raditi na dokumentu za vrijeme poziva. Moći ćete nekome ostaviti glasovnu poruku koja će se potom pretvarati u tekstovnu, a uz to ćete moći dodati dokument na kojem ste zajedno radili. Prema riječima Mikea Volpija, višeg dopredsjednika kompanije Cisco za routing tehnologiju, "pitanje više neće biti udaljenost ili koliko dugo pričate, već kako s glasovnim komunikacijama stvarate profit. Glas će biti besplatan; kompanije će se razlikovati po tome što će klijentima omogućavati da rade usporedo sa slanjem glasovnih poruka."

Ljudi koji žive u Bangaloreu ili Pekingu moći će ući u imenike - na žute stranice recimo New Yorka. Tražite knjigovođu? Kliknite na Hang Znhoua iz Pekinga, Vladimira Tolstoya iz Moskve ili Ernst & Young iz New Yorka. Izaberite lokaciju svojeg knjigovodstva: trg Tienanmen, Crveni trg ili Union Square. Oni će biti sretni da s Vama surađuju oko ispunjavanja poreznih prijava.

Četvrti steroid su videokonferencije, metoda koja je odnedavno kročila na jednu sasvim novu razinu. HP i filmska kompanija DreamWorks SKG surađivale su na dizajniranju nevjerojatne videokonferencijske sale - DreamWorks je u posao unio filmski i zvučni dio ekspertize, a HP računalnu i kompresijsku tehnologiju. Svaki sudionik videokonferencije sjedi za dugim stolom nasuprot zidu sa ravnim ekranima i kamerama koje su u nj uprte. Ravni ekrani prikazuju ljude na drugoj strani, koji sjede na bilo kojem mjestu na svijetu. To stvara dojam da svi sjede oko jednog konferencijskog stola, ali je dojam bitno i kvalitetno drukčiji od iskustva s videokonferencijama koje su dosad bile na tržištu. Imao sam priliku sudjelovati u jednoj demonstraciji tog projekta, i stvar je bila tako realistična da sam praktično mogao osjetiti dah drugih sudionika videokonferencije, premda je jedan dio nas sjedio u Santa Barbari a drugi 500 milja daleko. Kako DreamWorks radi na filmu i animaciji po cijelome svijetu, smatrali su da moraju imati i videokonferencijska rješenja kako bi njihovi kreativni djelatnici doista, stvarno mogli komunicirati, prenositi svoje misli, izraze lica, osjećaje, bijes, entuzijazam ili podignute obrve. Glavni strateg i časnik za tehnologiju HP-a, Shane Robinson, rekao mi je da HP planira imati takve videokonferencijske sale za prodaju do 2005. godine po cijeni od oko 250.000 dolara. To nije gotovo ništa u usporedbi s cijenom zrakoplovnih karata i "amortizacije" direktora koji redovito moraju putovati do Londona ili Tokija kako bi se uživo sudjelovali na sastancima. Kompanijama bi se takve sale mogle vrlo lako isplatiti već za godinu dana. Jednom kada se ovakva razina videokonferencija proširi, razvoj na daljinu, prebacivanje posla ili poduzeća u druge krajeve bit će lakši i učinkovitiji.

Peti steroid vezan je uz nedavne pomake u kompjutorskoj grafici, dijelom pod utjecajem napretka u razvoju kompjutorskih igara. Riječ je o bitnim poboljšanjima u video-interakciji i u kompjutorskoj tehnologiji uopće: na ekranima se naime nudi mnogo oštrija slika. Taj steroid spomenuo je u svom blogu Irving Wladaswsky-Berger iz IBM-a. "Jedno od najuzbudljivijih područja inovacije vezano je za tzv. treću generaciju korisničkih sučelja koju su inspirirali igrači kompjutorskih igrica", napisao je. "Ona obećaje stvaranje vrlo vizualnih interaktivnih sučelja za sve vrste aplikacija – u zdravstvu, obrazovanju, znanosti i biznisu." To je važno, dodaje Berger, "jer kad god se pojavi nova paradigma u metodama interakcije ljudi s kompjutorima, odmah se pojavljuje najraznovrsniji niz novih aplikacija, kvalitetnijih i bolji od svega onoga što se nudilo ranije… Video igrice u tom su smislu vrlo važne, jer uz to što je riječ o vrlo realističnim sličicama i izuzetnom zvuku, one su i vrlo interaktivne i sve kolaborativnije, stoga je to dobra startna pozicija za razmišljanje o tome kako bi ljudi na najbolji mogući način mogli funkcionirati u odnosu prema najraznovrsnijim kompjutorskim aplikacijama, kao i u odnosu prema drugim ljudima u budućnosti."

Šesti, i možda najvažniji steroid, ustvari skupina steroida, uključuje nove bežične tehnologije i sprave. Riječ je o super-steroidima koji će nas i sve nove oblike kooperacije učiniti mobilnima, tako da ćemo moći manipulirati, dijeliti, oblikovati naše digitalne sadržaje i slati ih svima, svuda i to potpuno mobilno.

"Prirodno stanje komunikacija jest bežičnost", tvrdi Alan Cohen, viši dopredsjednik u Airspace-u. Sve je započelo s glasom, jer su ljudi želeli telefonirati bilo kada, s bilo kojeg mjesta, bilo kuda. I zbog toga je za većinu ljudi mobilni telefon najvažniji telefon koji imaju. U dvadeset prvom stoljeću, ljudi su počeli stvarati ista očekivanja, a s time i istu potrebu za komunikacijom podataka – žele pristup da se pristupi internetu, elektronskoj pošti ili poslovnim datotekama, bilo kada i od bilo kuda, korištenjem mobitela, dlanovnika ili neke druge sprave za osobnu upotrebu. (Sada u sliku ulazi i treći element: stvaranje nove potražnje za bežičnom tehnologijom koja potiče "ravnanje" svijeta: strojevi bežično komuniciraju s drugim strojevima, poput Wal-Martovih RFID čipova, malih bežičnih sprava koje automatski šalju informacije računalima dobavljača čime im omogućavaju praćenje uskladištenog materijala.)

U ranim danima računalne tehnologije (u vrijeme Globalizacije 2.0), radili ste u uredu. Tamo je postojalo veliko glavno računalo, i doslovno ste morali otići do njega i zamoliti ljude koji su njime upravljali da za vas iz njega iscijede ili da u nj ubace informacije. Izgledalo je kao magija. Potom, zahvaljujući PC-ju i internetu, elektronskoj pošti, laptopu, mrežnim stranicama i korisničkom serveru, danas na vlastitom ekranu mogu doći do svih mogućih podataka i informacija uskladištenih na mreži. Danas se možete odmaknuti od ureda i raditi kod kuće, u vikendici, na plaži ili u hotelu. Sada smo u eri Globalizacije 3.0, u kojoj zahvaljujući digitalizaciji, minijaturizaciji, virtualizaciji, personalizaciji i bežičnosti mogu procesuirati, sakupljati i slati glasove ili podatke s bilo kojeg mjesta na bilo koje mjesto – bez obzira jesam li osoba ili stroj.

"Bez obzira kuda idete, Vaš radni stol kreće se s Vama," kaže Cohen. I što više ljudi ima mogućnost da izvlači i šalje informacije s bilo kojeg mjesta na bilo koje mjesto, prepreke za konkurenciju i komunikaciju sve više nestaju. Odjednom, moj biznis ima fenomenalnu distribuciju. Nije me briga jeste li u Bangaloreu ili Bangoru, ja mogu doći do vas i vi do mene. Sve češće, ljudi sada žele i očekuju da bežična i mobilna telefonija jednostavno funkcionira tamo gdje jeste, baš kao i električna struja. Naglo koračimo u doba "mobilnog ja", kaže Padmasree Warrior, odgovoran za tehnologiju u Motoroli. Ako klijenti plaćaju za bilo koji oblik sadržaja, bez obzira radi li se o informacijama, zabavi, podacima, igrama, ili stanju dionica, oni sve češće traže da im sve to bude dostupno u bilo kojem trenutku, na bilo kojem mjestu.

Ovoga časa potrošači se nalaze u labirintu ponude bežične tehnologije i standarda koji nisu kompatibilni. Kao što svi znamo neki oblici bežične telefonije funkcioniraju u jednom susjedstvu, u jednoj državi ali ne i u drugoj.

Revolucija "mobilnoga ja" bit će dovršena kada ćemo se moći kretati po gradovima, krajevima, zemljama ili po čitavome svijetu s bilo kojom spravom. Tehnologija kreće tim putem. Kada se ona u potpunosti rasprši, "mobilni ja" steći će svoj pravi i potpuni "izravnavajući" efekt, jer će ljude učiniti slobodnima da doista rade i komuniciraju s bilo koje točke prema bilo kojoj točki, uz pomoć bilo koje sprave.

Dojam o tome što nadolazi dobio sam jednoga jutra u centrali tokijske kompanije NTT DoCoMo, japanskog diva mobilne telefonije koji se nalazi na tehnološkoj fronti tog procesa, mnogo dalje negoli Amerika. On nudi totalnu kompatibilnost na cijelom japanskom teritoriju. DoCoMo je skraćenica za "Do Communications Over the Mobile Network" ("Komunicirajte preko mobilne mreže"); to još znači i "bilo gdje" na japanskome. Moj dan u centrali DoCoMo-a započeo je s turom koju je vodio jedan robot. Naklonio se na savršeno japanski način i proveo me je kroz DoCoMo-ov izložbeni prostor u kojem se sada nalaze mobiteli-dlanovnici s kojima ćete moći vidjeti s kim razgovarate.

"Mladi ljudi danas koriste mobilne telefone kao dvostrane video-fone", objašnjava Tamon Misuishi, dopredsjednik poslovnog odjela u DoCoMo-u. "Svatko vadi svoje telefone, počinje zvati druge i vizualno komunicirati. Naravno, postoje ljudi koji više vole da ne gledaju tuđa lica." Zahvaljujući DoCoMo tehnologiji, ako ne želite pokazati svoje lice, možete ga sami nadomjestiti likom iz crtića, ili pak tipkama programirati video-fon tako da, osim uobičajene komunikacije, umjesto vas pokaže znakove bijesa ili veselja. "To je dakle mobilni telefon i video kamera, ali je evoluirao do te mjere da ima funkcije slične PC-ju," dodao je. "Palčevima morate pokretati tipke vrlo brzo. Mi se međusobno nazivamo "palčići". Djevojčice iz srednje škole danas mogu pokretati palčeve po mobitelu brže nego što vi možete pisati na PC-ju."

Usput sam ga pitao što radi "Sveprisutni odjel"?

"Sada kada smo vidjeli da se Internet proširio po cijelome svijetu," odgovorio je Mitsuishi, "mislimo da svijetu moramo ponuditi sljedeći korak. Do danas se internetska komunikacija uglavnom vodila između pojedinaca – preko elektronske pošte ili drugih informacija. Ali danas već vidimo da se komunikacija vodi i između ljudi i strojeva i međusobno između strojeva. Krećemo se sve više prema takvom fenomenu, jer ljudi žele voditi bogatiji životni stil, a biznis želi učinkovitiju praksu… Stoga mladi ljudi u svom poslovnom životu, u uredima, koriste PC-je, ali u privatno vrijeme njihov se životni stil vrti oko mobilnog telefona. Sve je veći pokret kojim bi se omogućilo plaćanje preko mobilnog telefona. S posebnom karticom, uskoro ćete moći plaćati u virtualnim i "pametnim" trgovinama. Stoga će se uz blagajnu nalaziti čitač kartica, a vi ćete skenirati svoj telefon koji će tako postati i vaša kreditna kartica…

"Mi smatramo da će mobilni telefon postati osnovni kontrolor osobnog života," dodaje Mitsuishi, ne shvaćajući dvosmisleno značenje riječi "kontrola". "Primjerice, na području medicine mobilni će telefon biti i vaš sustav identifikacije; moći ćete pregledavati vaše medicinske zapise, a i za plaćanje ćete koristiti mobilni telefon. Nećete moći živjeti bez mobilnog telefona. A i kod kuće će se njime kontrolirati stvari. Smatramo da moramo proširiti spektar strojeva koji će se moći kontrolirati mobilnim telefonom."

Postoji mnogo toga što bi nas u budućnosti trebalo zabrinjavati. Djeca koju će online, preko mobilnih telefona, napadati seksualni manijaci, radnici koji će previše vremena posvećivati besmislenim igricama na mobitelu, ljudi koji će svoje telefone-kamere koristiti za sve vrste nelegalnih djelatnosti. Neki Japanci odlaze u knjižare, listaju kuharice, fotografiraju recepte i odlaze. Srećom, video-telefoni sada stvaraju zvukove kad fotografiraju, pa vlasnik trgovine, ili osoba koja se nalazi s vama u svlačionici može znati igra li ulogu u Skrivenoj kameri. Naime, video-fon s dostupnim internetom više nije samo kamera; to je i stroj za kopiranje koji može distribuirati artefakte po cijelome svijetu.

DoCoMo sada surađuje s drugim japanskim kompanijama kako bi s njima sklopio aranžmane u kojima će primjerice biti moguće šetati niz ulicu i vidjeti poster za Madonnin koncert u Tokiju. Poster će imati bar kod, i ulaznicu ćete moći kupiti jednostavno skeniranjem bar koda. Drugi poster možda će biti reklama za novi Madonnin CD. Samo skenirajte bar kod svojim mobilnim telefonom , i dobit ćete uzorak pjesama s tog CD-a. Ako vam se sviđaju, skenirajte ga ponovno i možete kupiti cijeli album koji će vam dostaviti na kućnu adresu. Nije ni čudo da mi je kolega iz New York Timesa u Japanu, Todd Zaun, oženjen Japankom, jednom rekao kako danas Japanci svojim internetskim bežičnim telefonima mogu doći do toliko mnogo informacija, da "kada se sastanem s japanskim rođacima, i kada ih netko nešto pita, oni odmah posežu za svojim telefonima."

Umara me već i pisati o svemu tome. Ali teško je pretjerivati u tome koliko će ta deseta sila "izravnanja" – steroidi – pojačati i dodatno motivirati druge oblike suradnje. Ti steroidi će omogućiti da "učitavanje" (prenošenje vlastitih sadržaja na Internet) postane bitno otvorenije, jer će omogućiti ljudima da međusobno surađuju na različitije načine i s različitijih mjesta. Oni će poticati prebacivanje poslova, jer će pojedinom odjelu neke kompanije biti toliko lakše surađivati s drugom kompanijom. Oni će poticati dobaljačke lance, jer će centrale moći u stvarnom vremenu komunicirati sa svakim pojedinim radnikom koji puni police, sa svakim pojedinačnim paketom, i sa svakom kineskom tvornicom koja proizvodi stvari iz tih paketa. Potaknut će optimizaciju poslovnog procesa - postupak kojom će kompanija poput UPS-a duboko ući u poslovanje nekog trgovca i reorganizirati cijeli njegov dobavljački lanac, te bolje iskoristiti vozače koji će, sa svojim dlanovnikom u džepu, komunicirati s robnim kućama ali i sa svim mušterijima. Ali najviše će potaknuti in-formiranje – sposobnost da reorganiziramo i bolje upravljamo vlastitim dobavljačkim lancem znanja.

Glavni direktor Rolls-Roycea Sir John Rose dao mi je krasan primjer kako bežične komunikacije i drugi steroidi potiču da radni proces Rolls-Roycea teče glatko, kao i druge oblike suradnje s njihovim klijentima. Recimo da ste British Airways i da letite Boingom 777 preko Atlantika. Negdje nad Grenlandom, jedan od vaših Rolls-Royceovih motora pogodi munja. Putnici i pilot možda su zabrinuti. Ali ne morate se brinuti. Rolls-Royce je već upoznat sa slučajem. Taj Rolls-Royceov motor transponderom je preko satelita povezan s računalom u operacijskom centru Rolls-Roycea, te u svako doba emitira podatke o svojem stanju i učinku. To vrijedi za mnoge Rolls-Royceove zrakoplovne motore koji već jesu u upotrebi. Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji u Rolls-Royceovim računalima koja funkcioniraju na temelju složenih algoritama, Rolls-Royce može pratiti anomalije u avionskim motorima trenutno u uporabi. Taj sustav umjetne inteligencije zna da je motor vjerojatno pogodila munja, i odmah o tome obaviještava Rolls-Royceove inženjere.

"S podacima koje dobivamo putem satelita u stvarnome vremenu, možemo identificirati "događaj", a naši inženeri mogu izdaleka mogu postaviti dijagnozu", kaže Rose. "U normalnim uvjetima, nakon što munja pogodi motor, trebali biste prizemljiti zrakoplov, pozvati inženjera, napraviti vizualnu inspekciju, donijeti odluku o razmjerima štete i treba li odgoditi daljnji let kako bi se izvršio popravak.

"Ali znajte, ti zrakoplovi nemaju mnogo manevarskog vremena i prostora. Ako zrakoplov kasni, poslat ćete posadu kući, i propustiti mogućnost da se zrakoplov vrati kući. To postaje vrlo skupo. Mi automatski možemo promatrati i analizirati učinkovitost motora u stvarnome vremenu, a naši inženjeri mogu donijeti odluku o svemu što treba učiniti u trenutku kada zrakoplov sleti. I ako odredimo, prema raspoloživim informacijama, da na motoru ne treba učiniti nikakvu intervenciju pa čak niti inspekciju, zrakoplov se može vratiti rasporedu letenja, a to našim klijentima štedi vrijeme i novac."

Zbog tih steroida, strojevi sada mogu razgovarati s računalima, ljudi mogu razgovarati s ljudima, kompjutori mogu razgovarati s kompjutorima, i ljudi mogu razgovarati s kompjutorima na veće udaljenosti, brže, jeftinije i lakše negoli ikada ranije. I kada se to dogodilo, mnogo više ljudi s mnogo više mjesta na kugli zemaljskoj počelo je sve češće postavljati dva pitanja: Da li me čujete? Možemo li sada surađivati?


Tri

Trostruka konvergencija
Što je trostruka konvergencija? Kako bih vam objasnio na što mislim, dopustite mi da vam ispripovijedam jednu osobnu priču i prepričam jednu od mojih omiljenih reklama.

Priča se zbiva u ožujku 2004. Planirao sam zrakoplovom otputovati iz Baltimorea u Hartford kompanijom Southwest Airlines da posjetim svoju kći Orly koja studira u New Havenu u Connecticutu. Budući da donekle shvaćam tehnologiju, nisam se potrudio nabaviti papirnatu avionsku kartu, već sam naručio elektronsku, preko American Expressa. Kao što znaju svi koji češće lete sa Southwestom, jeftina zrakoplovna kompanija nema rezervacije za sjedala. Kada čekirate, na vašoj karti jednostavno piše A, B, ili C, pri čemu A znači da se ukrcavate u prvoj skupini putnika, B u drugoj, a C u posljednjoj skupini. I kao što veterani na Southwestu također dobro znaju, vi ne želite biti dio skupine C. Ustvari, ne želite biti ni B ako želite biti sigurni da ćete iznad glave imati dovoljno mjesta da u prostor za prtljagu smjestite proljetnu odjeću koju nosite za svoju kćer, ili ako ne želite zaglaviti u srednjem sjedalu. U zrakoplovima Southwest Airlines-a, ako želite sjediti uz prozor ili uz prolaz i smjestiti svoje torbe, vi želite biti A. Premda sam dakle naručio elektronsku kartu, probudio sam se rano kako bih došao do Baltimorea devedeset pet minuta prije leta, jer sam želio biti A. Odšetao sam do elektronskog stroja za karte, ubacio svoju kreditnu karticu, tipkao po monitoru da dobijem kartu – posve moderan čovjek, zar ne? I izašla je karta s oznakom B.

Iz glave mi se pušilo. "Kako dovraga mogu biti B?" pitao sam se i pogledavao na sat. "Nema načina da je toliko ljudi došlo ovamo prije mene. To je montirano! Netko je manipulirao sistem! Ovo je samo prokleti automat!"

Lupio sam ljutito nogom po podu, prošao kroz sigurnosna vrata, kupio sam si Cinnabon i utučen sjeo na kraj linije B, čekajući da nas uguraju u avion, kako bih zajedno s drugima krenuo u lov na prostor za prtljagu. Četrdeset minuta kasnije, oglasio se poziv za ukrcavanje. Iz linije B, ljubomorno sam pogledavao na skupinu A koja se ukrcavala prije mene, a na licu mi se vjerojatno ogledao jedva vidljivi znak prezrive superiornosti.

A onda sam vidio!

Mnogi putnici iz linije A uopće nisu imali normalne elektronske karte poput moje. Imali su u rukama nešto što mi je ličilo na zgužvane bijele komade papira iz kućnog printera, ali ti papiri nisu bili prazni. Na njima su bile ispisane boarding karte i bar kodovi, kao da su ljudi A kod kuće skinuli s interneta svoje boarding karte i ispisali ih na svojim printerima. A to je, kako sam ubrzo shvatio, upravo bio slučaj! Nisam to znao, ali Southwest je nedugo prije toga objavio da od ponoći na dan leta, vi, baš vi, možete spustiti s interneta svoju kartu kod kuće, otisnuti je, a potom samo dati da vam je agent na vratima za ukrcaj skenira prije samog ukrcavanja.

"Friedman," rekao sam u sebi, dok sam gledao taj prizor, "ti si toliko pripadnik XX stoljeća… Ti si toliko pripadnik Globalizacije 2.0." Razmisli o sljedećem: U Globalizaciji 1.0 postojao je prodavač karata – živa osoba koja diše. Nekad sam morao otići u ured zrakoplovne kompanije u centru Washingtona D.C., uzeti broj, čekati u redu, a potom se suočiti s prodavačem karata kako bih s njim pregovarao o svojim planovima za let. U Globalizaciji 2.0 elektronski stroj za karte zamijenio je prodavača karata. Svi smo mislili da je to prilično dobro. A to je bilo pred samo nekoliko godina. Ali dok si ti spavao, ušli smo u Globalizaciju 3.0, i sada si ti – da, baš ti, sam svoj prodavač karata. Ili, ako to razmotrimo iz druge perspektive, postao si zaposlenik Southwest Airlinesa. Ili ako to razmotrimo iz treće perspektive: Ako ste slučajno svoje vrijeme poslije ponoći noć prije leta potrošili da procesuirate svoju avionsku kartu, onda vi - da, baš vi, plaćate Southwest Airlinesu da budete njegov radnik!
----------
Televizijska reklama koju sam spomenuo reklamira Konica Minolta Business Technologies, ili točnije jednu novu multifunkcionalnu spravu koju kompanija prodaje pod imenom "bizhub" ("poslovni stožer"); to je uredski stroj kojim možete ispisivati dokumente crno-bijelo ili u boji, kopirati, faksirati, skenirati, skenirati dokumente i slati i potom elektronskom poštom, ili ih faksirati preko interneta – i sve to radi isti stroj. Reklama počinje naglim rezovima i fokusira dva momka, jednoga u svojem uredu a drugoga za bizhub-om. Dovoljno su blizu da mogu razgovarati ako povise ton. Dom je nadređen u lancu naređivanja, ali je spor u prihvaćanju ideja, ona vrsta momka koja se nije brinula za tehnološke promjene (moj tip!). Iz svog ureda, on gleda Teda kako stoji za bizhub-om, potom se naginje ustranu u svojoj stolici i gleda kroz vrata svojeg ureda.
Dom: (za stolom) Hej, treba mi taj grafikon.

Ted: (za strojem) Upravo ga šaljem elektronskom poštom.

Dom: Šalješ elektroničku poštu strojem za kopiranje?

Ted: Ne, šaljem elektroničku poštu bizhubom.

Dom: Bizhub? Čekaj. Jesi li već napravio moje kopije?

Ted: Čim ih skeniram.

Dom: Skeniraš strojem za elektroničku poštu?

Ted: Stroj za elektroničku poštu? Ne, tu sam, za bizhubom.

Dom: (bijesno) Kopiraš?

Ted: (pokušava biti smiren) Elektronska pošta, potom skeniranje, potom kopiranje.

Dom: (duga stanka) Bizhub?

Glas iz offa: (preko animirane grafike bizhuba koja ilustrira različite funkcije) Nevjerojatna svestranost, i boja koju si možete priuštiti. To je bizhub. Konica Minolta.

(Kamera se pomiče samo na bizhub i Doma koji pokušava ustanoviti hoće li iz stroja početi curiti kava.)
Southwest je mogao ponuditi svoju uslugu kućne nabavke zrakoplovne karte, a Konica Minolta je mogla ponuditi svoj bizhub zbog fenomena koji zovem trostrukom konvergencijom. Koje su komponente te trostruke konvergencije? Kratki odgovor je sljedeći: prvo, oko godine 2000. svih deset sila za "ravnanje" svijeta koje smo spominjali u prethodnim ulomcima počelo je konvergirati i zajedno stvarati novi, ravniji, globalniji teren. Kada se stvorio taj teren, tvrtke i pojedinci su počeli prihvaćati nove navike, vještine i procese kako bi iz njega izvukli maksimum. Od uglavnom vertikalnih načina stvaranja profita, krenuli su u brže stvaranje horizontalnih. Sinteza tog novog terena za poslovanje s novim načinima poslovanja bila je druga konvergencija, i ona je ustvari pripomogla da se svijet još više izravna. Napokon, kada se već zbivalo to "ravnanje" na teren je istrčala posve nova skupina ljudi, ili da budemo precizniji - nekoliko milijardi ljudi, iz Kine, Indije i bivšeg Sovjetskog carstva. Zahvaljujući tom novom ravnom svijetu i njegovim novim spravama, neki su se odmah prilagodili i počeli igrati igru, natjecati se, povezivati se i surađivati s vašom i mojom djecom, izravnije, jeftinije i snažnije nego ikad prije. To je bila treća konvergencija. Pogledajmo svaku od njih detaljnije.

1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   ...   26


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azrefs.org 2016
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə